Make your own free website on Tripod.com
  
 
 

 

DAN ODLASKA
SHRILA GOUR GOVINDA SWAMIJA
 
 Piše: Madhavananda Dasa
 
  
 Učenik A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade
GBC u ISKCON-u

Krajem siječnja 1996. godine, Gour govinda Swami je rekao: "Shrila Bhaktisiddhanta je rekao da ovaj materijalni svijet nije dobro mjesto za gentlemana. Pošto mu je dozlogrdio taj materijalni svijet, napustio ga je prijevremeno. Ja bih također mogao napustiti svijet. Ne znam. Dopustite mi da pitam Gopala. Učinit ću sve što od mene traži."   

Slijedećeg dana pošao je u Gadeigiri vidjeti Gopala. Po povratku, slijedeća četiri dana pred tisućama ljudi održao je predavanje na Prabhupada Centennial festivalu u Bhubaneswaru. Nakon toga je krenuo na godišnje ISKCON management susrete u Sridham Mayapur.   

Ghanashyam se sjeća svojih razgovora sa Gour Govinda Swamijem za vrijeme tog posljednjeg posjeta Gadeigiriju: "Razgovarali smo o novom hramu Gopala i o instaliranju velikih božanstava Radha-Gopala koje bismo smjestili uz već postojeća, manja. U jednom trenutno, iznenada, gurudeva je rekao: 'Tu instalaciju ja neću vidjeti. Ti ćeš je vidjeti, ali ja ne.' Rekao sam: 'Zašto? Ti si deset godina mlađi od mene. Ako je ti nećeš vidjeti, kako bih mogao ja?' Gurudeva je rekao: 'Ne, ne. Ti ćeš vidjeti inauguraciju hrama i božanstava jer si tako lijepo služio Gopala. Ujak (Gopinath Giri) je umro prije 30 godina, a ti si prošao kroz mnoge patnje i poteškoće da bi se brinuo za Gopala. Nastavio si slaviti kroz mnoge festivale, sarat-rasa, vasanta-rasa itd. Iz  ti  je razloga Gopal blagonaklon. Dakle, vidjet ćeš novi hram Gopala.' To je moj posljednji razgovor s gurudevom. Nakon toga je otišao u Bhubaneswar na nekoliko dana a nakon toga u Mayapur, gdje je ostao zauvijek." 

U Mayapuru 9. veljače 1996. godine na dan svetog dolaska Shrila Bhaktisiddhanta Saraswati Thakure, dva nadređena ISKCON članova zamolili su sastanak sa Gour Govinda Maharajem u ranim poslijepodnevnim satima. Na darshanu su upitali: "Zašto je Caitanya Mahaprabhu ostao u Jagannatha Puriju?"   

U zanosu je počeo objašnjavati povjerljivo značenje Mahaprabhuovih zabava u Puriju. Opisao je Radharaninu bol zbog odvojenosti od Krishne kada nije bio u Vrindavani.   

Postupno je razotkrivao zabavu do točke gdje su se Radha i Krishna konačno sjedinili u dugoj odvojenosti jednan od drugog. Opisao je Krishnin zanos kada je vidio Radharani gdje je manifestirao oblik sa velikim okruglim očima i uvučenim rukama i nogama (Gospodin Jagannatha). U tim su trenucima bhakte vidjeli suze koje su padale niz nice Gour Gowinda Swamija, i kako se njegov glas izgubio. Jedva sposoban govoriti, rekao je: "Oči Krishne ugledale su oči Radharani. Sjedinjenje oči u oči." U nemogućnosti da  nastavi, ispričao se sklopljenih ruku: "Molim vas, oprostite mi. Ne mogu gooriti." Naredio je: "Kirtana! Kirtana!"   

Prisutni bhakte počeli su pjevati dok je Maharaj mirno legao na krevet, polako i duboko dišući. Na njegovu molbu, sluga mu je u ruku stavio sliku Gopal Jiuja. U ljubavi promatrajući sliku svog obožavanog božanstva, Gour Govinda Swami je rekao: "Gopal!" Njegove su se oči zatvorile i izgubio je svijest.   
    
Jedan bbhakta brzo je otrčao po doktora. Kaviraj Dr. D. K. Brahma se sjeća: "Upravo prije sandhya aratika, bhakta je došao u sobu i rekao mi da Gour Gowinda Swami ima problema sa disanjem i zamolio me da ga odem pogledati. Kad sam stigao, Maharaja je ležao. Nekoliko je liječnika već stiglo. Izjavili su da je Maharaja napustio tijelo. Neki bhakte su rekli da ga moramo odnijeti u Krishnanagar i liječiti ga u vladinoj bolnici. Provjerio sam puls i otkrio da je Maharaja živ. Rekao sam im: 'Pričekajte. Dajte mi nekoliko minuta i onda ga možete odnijeti.' Da su ga odnijeli u vladinu bolnicu, tamo bi mu ispumpavali pluća misleći da je u pitanju srčani udar. Prema pulsu, njegovo je zdravstveno stanje bilo stabilno. Njegov je puls pokazao da se Maharaja odmara.  Nauka Ayur-vede podučava kako dijagnosticirati bolesti uzimajući puls. Da je nešto pošlo krivo, ja bih to bio osjetio, ali nisam vidio ništa loše kod Maharaje. Prema njegovom pulsu, sve je bilo b.o. Kod trećeg provjeravanja pulsa, bilo mi je jasno da je otišao. Neki tvrde da je imao srčani udar, ali kada netko umire od srčanog udara mnogo pati, a također i prethodno pokazuje znakove slabog srca. U slučaju Maharaje, tih stvari nije bilo. Maharaja je pokazivao simptome asta-sattvika-vikare (transformacije u zanosu) na svom tijelu. Jedna vrsta vikare je kada čovjek više ne želi ostati već se vratiti u duhovni svijet, natrag Krishni. Ništa u tijelu Maharaje nije pošlo krivo - jednostavno je otišao. U to sam potpuno siguran.   
Prije toga nisam nikada vidio ovakvu smrt."