Vishva-Vaisnava-Raj-Sabha (Journal of Prema-Nama-Sankirtan) Broj 3, Gaura Purnima 1999. Lila-katha Gour Govinda Swamija

Gour Govinda Maharaja

POTPUNO SJEDINJENJE  OČI U OČI

Uvod: Swami B.A. Paramadvaiti

Dana 9. veljače 1996. godine na dan svetog dolaska Shrila Bhaktisiddhanta Saraswati Thakura Prabhupade, Shrila Gour Govinda Swami napustio je ovaj svijet za vrijeme svog Krishna katha predavanja usred skupine svojih učenika i prijatelja. Kada je Maharaja izgovorio riječi: "Potpuno sjedinjenje oči u oči", njegov se glas slomio i više nije mogao nastaviti. On je prvi učenik Shrila Prabhupade u odvojenom redu koji je napustio svoje tijelo još uvijek održavajući položaj i pridržavajući se principa jednog acarye.

Njegova posljednja uputa svojim učenicima glasila je: "Nama koro! Nama koro!" (Pjevajte Sveto Ime, Pjevajte Sveto ime!")

Shrila Gour Govinda Maharaja nije bio običan vjernik koji bi pokušavao slijediti put sadhane u svojoj predanosti. Njegovo krajnje poštovanje prema Shrimati Radharani i nedjeljivoj ljubavi Krishne prema njoj uočeno je samo u spisima velikih vaishnava pjesnika i acarya. Imamo najveću sreću čuti i raspravljati o takvoj kathamriti i osjećati kako nas dira u srce.

Napustio je ovaj svijet da bi otišao svojim voljenim Gospodarima a nas ostavio s velikom prazninom i porukom: "Pročišćavajte sebe i zajednice koje pokušavate razvijati za Shrila Prabhupadu. Ne rasipajte niti jednu minutu. Vrijeme je kratko."

Uistinu, tko može opisati Shrila Gour Govinda Swamija bolje od njegovih vlastitih riječi? Slijedi priča koju su čuli od Maharaje neposredno prije njegovog odlaska s ovoga svijeta.
 

Sljedeću priču dali su nam Goswamiji a zapravo je nepoznata. Vrlo je povjerljiva. Krishna uvijek razmišlja o Shrimati Radharani i osjećaju tešku patnju zbog odvojenosti od Nje. U stanju sna ili stanju budnosti, On uzvikuje: "Radhe, Radhe, Radhe, Radhe." Dok gopije padaju u nesvijest, Krishna katkad također pada u nesvijest; osobito kada razmišlja o Radharani.

Jednom prilikom Krishna je duboko razmišljao o Radharani. Osjećajući tešku patnju zbog odvojenosti od Nje, onesvijestio se. Krishna je sada potpuno bez svijesti. Nakon nekog vremena, kao igrom sudbine, pojavili su se Narada Rishi i Uddhava i vidjeli Krishnu kako leži bez svijesti. Narada i Uddhava vrlo su dragi Krishni. Oni znaju sve i tako razumiju razlog ovoj situaciji. Oni koji su premi-bhakte mogu razumjeti da Krishna nešto smjera. On namjerava otkriti neke vrlo tajnovite lile, iz tog je razloga u ovom stanju. Ovo je Krishnina velika patnja zbog odvojenosti od Radhe, radha-viraga-vidhura Krishna.

Sada su Narada i Uddhava u tjeskobi. Kako povratiti Krishnu u stanje svijesti? Upravo tada stigao je Balarama i njih trojica meditirali su što činiti. Došli su do zaključka da ako Narada Muni na svojoj vina-yantri počne pjevati o slavama Vrajabhumija - Narada muni bhajaya vina Radhika-ramana name - u tom slučaju Krishna će se povratiti svijesti i probuditi.

Narada reče: "U redu. Slažem se, ali strepim jedno: čim se Krishna probudi, šeo će se dogoditi? Zar ne znate? U istom trenu, otrčat će u Vrajabhumi. On je sada mahnit. Neće nikoga čekati. Dakle, moramo pripremiti kočiju." Tada su pozvali Daruku, Krishnina kočijaša i rekli mu da pripremi Krishninu kočiju.

Uto je Uddhava postao vrlo ozbiljan. Nakon pažljivog razmatranja, rekao je: "U pravu ste, ali koliko sam ja razumio, stanje u Vrajabhumiju je takvo da ako Krishna sada ode tamo i čuje tugaljivi plač Vrajavasija, neće biti u mogućnosti izdržati. U tom slučaju, posljedice bi bile još teže. Ne bismo bili u mogućnosti vratiti Krishnu. Ne bi uopće više bilo nade." Tada je Narada rekao Uddhavi: "O Uddhava, ti si izvrstan Krishnin glasnik. Vrlo si mu drag. Ja mislim da prvo trebaš ići u Vrajabhumi i izvjestiš sve Vrajavasije da Krishna dolazi iz Dvarake. Tada će biti spremni za Njegov doček."
 

Čuvši to, Uddhava je postao mrzovoljan. Rekao je: "Što god ti rekao, prihvaćam na svoju glavu; nemam zamjerke. Kada tako uzvišeni vaishnava vjernici od mene traže, ne mogu odbiti. Ali, imam jedno za reći. Možda već i znate. Moj prijatelj, Gospodin Krishna, jednom me je poslao iz Mathure u Vrajabhumi. Otišao sam tamo kao glasnik i ostao tri mjeseca. Otišao sam da bih utješio Nanda Maharaju, Yashoda-matu, gopije i Radharani. Osjećaju tešku patnju zbog odvojenosti od Krishne. Ali, kako ih ja mogu tješiti? Izdao me govor, poslanje je propalo. Plaču za Krishnom danju i noću, dvadeset i četiri sata. Ako netko u ovom materijalnom svijetu izgubi svoje bližnje i voljene ili svoj teško zarađeni novac, plače danju i noću. Nitko ne plače za Krishnom. U tom slučaju, čovjek bi mogao reći: 'Zašto plačeš? U ovom materijalnom svijetu sve je privremeno, anityam. Jatasya hi dhruvo mrityuhu. Onaj koji se rodi jednoga dana morat će i umrijeti. Dakle smrt je sigurna; nitko je ne može zadržati.' Ovo su riječi utjehe. Ali koje riječi utjehe bih ja mogao izgovoriti Vrajavasijima? Oni plaču za Krishnom i ako netko želi plakati za Krishnom koji je objekt ljubavi, kako im možete reći da prestanu plakati? To bi bila uvreda. Radije, moje srce kaže, recite im: 'plačite više, plačite više, plačite više!' Zato je moje poslanje propalo. Nisam ih nikako mogao utješiti.

Na kraju, rekao sam im: "Vraćam se natrag u Mathuru i pokušat ću, najbolje što mogu, odmah poslati Krishnu u Vrajabhumi." Dao sam im svoju riječ, ali do sada to se nije obistinilo. Sada nakon toliko mnogo mjeseci i godina ako ponovo odem u Vrajabhumi i ovako pričam, nikada neće povjerovati u moje riječi. 'Ne, ti si lažljivac, Uddhava. Bio si nam već prije to obećao, ali se Krishna nije bio vratio.' Nikada neće povjerovati u moje riječi. Radije će me izgrditi poput prevaranta. Zar mogu ići"?

Uzimajući u obzir sve te stvari sa raznih stajališta, Narada i Uddhava zahtijevali su od Balarame: "Bolje će biti ako ti ideš."
 

Tada je Balarama, osjećajući tešku patnju u svom srcu, rekao glasom koji je bio ispunjen velikom tugom: "Narada, vidiš, ja bih otišao u Vrajabhumi. Ne bih nikoga čekao, ali molim te uzmi u obzir slijedeće: tvoj Gospodin Krishna uvijek kaže: 'Da, idem, idem, idem.' Ali on ne ide uistinu u Vrajabhumi. On samo oklijeva. Bio sam u Vrajabhumiju i vidio sam stanje Vrajavasija. Ostao sam tamo dva mjeseca i također ih nisam uspio utješiti. Pokušavao sam im reći: 'Molim vas, budite strpljivi. Ne osjećajte toliku tjeskobu. Krishna će uskoro doći.' Ali njihovo je stanje poput ribe izvan vode. Jasno sam shvatio da bez nazočnosti Krishne, ništa ih ne može utješiti. Uopće ne mogu preživjeti. Osjećajući patnju zbog odvojenosti od Krishne kao da umiru, a Krishna još tamo nije otišao.

"Nazočnost Krishne bila bi melem na ranu za njih. Povratili bi se natrag u život. Osobito Yashoda-mata. Ona uvijek plače. Dodirnuo sam njezina lotosova stopala i rekao: 'Majko, čim stignem u Dvaraku, dat ću sve od sebe i poslati Krishnu u Vrajabhumi. Molim te, pričekaj nekoliko dana, majko.' Dao sam svoju riječ majci Yashodi. I što se dogodilo? Zamolio sam: 'Moj dragi Krishna, molim te idi odmah u Vrajabhumi, inače će svi pomrijeti. Odustani od sveg posla ovdje. Zaustavi sve i idi u Vrajabhumi.' Zamolio sam Krishnu mnogo puta: 'Molim Te, učini da prežive. Tvoja nazočnost bit će poput melema na ranu; lijek za spas njihovih života. U suprotnome, njihovi će se životi ugasiti.' Zamolio sam Ga mnogo puta. Prethodno, što god da sam Ga zamolio, Krishna bi to ispunio istog trena. Ali, tu zamolbu ne može ispuniti. Samo kaže: 'Da, idem. Idem. Idem.' Ali dosad još nije otišao. O Narada, ti si svezanjući, molim te, reci mi. Ako odem u Vrajabhumi, što da kažem majci Yashodi? Već sam majci Yashodi obećao da će se Krishna vratiti u Vrajabhumi. Što ću joj reći? Hoće li majka Yashoda povjerovati mojim riječima? Nikada neće povjerovati u moje riječi. Radije će reći: 'Balarama, ti si lažljivac.' Razmišljajući o stanju Vrajavasija, Balarama je osjećao veliku bol u svom srcu. Rekao je: "Jao! Moji dragi Vrajavasiji, jeste li još živi? O moj dragi Krishna, moj brate, Tvoje srce je meko poput putra navanita-hrdaya. Kako je to čudno da tako meko srce postane tvrdo poput velikog kamena!"
 

Rekavši to, Baladeva više nije mogao kontrolirati svoje raspoloženje i počeo je plakati. Uto se pojavila Subhadra. Ona je vrlo mudra. "U redu, ja ću ići u Vrajabhumi. Ja ću ići prva", rekla je. "Sve vas molim budite strpljivi i riješite se tjeskobe. Ići ću u Vrajabhumi i sjesti na koljeno majci Yashodi. obrisat ću suze s njezina lica i reći: 'O moja majko, Krishna upravo sada dolazi. Moja dva brata i ja krenuli smo istodobno iz Dvarake, ali na putu se skupilo mnogo ljudi da bi Ga pozdravili. Sagradili su veliku kapiju. Mnogi kraljevi, maharaje stoje kraj puta. Bezbroj ljudi donosi arati tanjure da bi ponudili puju Krishni. Zato On dolazi nešto kasnije. Ja sam došla prije samo da bih ti javila tu dobru vijest. On dolazi! Krishna dolazi!"

"Isto tako, otići ću svakoj gopiji, obrisati suze s njihova lica i utješiti ih. Reći ću im: 'Muškarci su pomalo iskvareni. Ali mi, žene, vrlo smo jednostavne!' Ja sam žena. Dakle, kada čuju od mene da Krishna dolazi, povjerovat će mojim riječima. Tada će svi Vrajavasiji postati vrlo blaženi i organizirati održavanje velikog festivala radi dobrodošlice Krishni.'"

Uddhava, Narada i Balarama su se istodobno složili. "Da, to je vrlo dobar prijedlog." Subhadra reče: "Molim, pripremite moju kočiju."

Jedna je kočija već bila pripremljena za Krishnu i sada su pripremili i drugu kočiju za Subhadru. Baladeva je vrlo vezan za Vrajabhumi, te je vidjevši Subhadru spremnu za ulazak u kočiju, rekao: "Zar mogu dopustiti svom bratu Krishni da ide sam? Ne. Moram ići. Subhadra ide, i ja ću krenuti s njom."

Uddhava se složio: "U redu, idete oboje. Kada krenete na put kočijom, nećemo više odlagati. Čim krenete, Narada Muni će pjevati vraja-lila-kahani sa svojom vina-yantrom. Tada će se Krishna vratiti svijesti i u istom trenu ćemo Ga poslati."

Balarama i Subhadra sjeli su na kočije i krenuli za Vrajabhumi. Prvi je bio Balarama a zatim i Subhadra. Za vrijeme Ratha-yatre, kočija Baladeve ide prva, zatim kočija Subhadre. To je običaj. Tri kočije su okićene, Krishna će ustati i krenuti posljednji.
 

Čim su dvije kočije krenule, Narada je počeo svirati na svojoj vina-yantri i pjevati preme-lila kahani. Kada je val transcendenalnog zvuka dodirnuo Krishnine uši, povratio se svijesti i u trenu ustao u svom stavu izvijenom na tri dijela, tribhangima thani. Taj oblik izvijen na tri mjesta ne nalazi se u Dvaraki. Taj oblik je samo u Vrajabhumiju. U Dvaraki, Krishna je kralj odjeven veličanstveno. Nije izvijen na tri mjesta, nema flaute ni paunova pera. Takav je samo u Vrajabhumiju. Sada razmišlja samo o Vrajabhumiju, u trenu postaje tribhanga. To je Njegov san i jedina Njegov pomisao; ne misli na Dvaraku.

U istom trenu Krishna reče: "Gdje je Moja flauta? Gdje je Moja flauta?" Nema flaute u Dvaraki. "Gdje je Moja flauta? Tko Mi je ukrao flautu? Oh, ovo mora da je djelo gopija. One su ukrale Moju flautu."

Rekavši to, počeo je trčati da bi našao Svoju flautu. U to je ugledao Uddhavu i rekao: "Hej, Uddhava. Zašto si u Vrajabhumiju?" Sljedećeg trena ugledao je Naradu: "O, Narada, ti  si ovdje u Vraji?" Tada se povratio k svijesti. "Ovo nije Vrajabhumi?"

Oboje Uddhava i Narada rekoše: "O moj Gospodine, znali smo da Ćeš otrčati u Vrajabhumi pa smo unaprijed pripremili kočiju za Tebe. Molimo Te, uđi u kočiju." Tada je Krishna, koji uvijek razmišlja o Radharani, pomahnitao. Krishna je postao omamljen poput pijanice. On razmišlja samo o Radhi, Radha-rasa-madira. Ćud Radharani je poput tekućine, madira. On je pijan; tresući Se i njišući Se poput omamljenog luđaka. S velikom teškoćom Narada i Uddhava uhvatili su Ga na kočiji. Kada Jagannatha dolazi na kočiju za vrijeme Radha-yatra festivala, On je u takvom omamljenom stanju, tresući se i njišući se. U Jagannatha Puriju čovjek Ga može vidjeti kako Ga nose u takvom stanju.

Tada je Narada naredio Daruki da vozi kočiju u Vraju, a Daruka je povukao nježno poput povjetarca. U međuvremenu, Baladevina kočija i Subhadrina kočija stigle su u Vrajabhumi. Stigavši u Vraju, Baladeva je vidio da su svi stanovnici Vrajabhumija izgledali kao na samrti, osjećajući tešku patnju zbog odvojenosti od Krishne. Baladeva je vrlo odlučno razmišljao: "O Vrajavasiji, kako preživljavate?" Takvo blaženo raspoloženje koje se pojavilo u tijelu Baladeve, ashta-sattvika-bhava; plaka-ashru, kampa, sveda, vaivarnya. Roneći suze, znojeći se, s kosom koja strši. Jer nema razlike između dehe i dehija, tijela Balarame i onoga koji je unutar tijela, raspoloženje u njegovu srcu manifestirano je izvana. To je oblik Balarame, mahabhava-prakasha. Taj oblik možete vidjeti u Nilacala Dhami. Tada se ista promjena zbila kod Subhadre u trenu kada je ugledala stanje stanovnika Vrajabhumija. Subhadra tako nije mogla ići Yashoda-mati jer je pala u stanje blaženstva, mahabhava-prakasha. Sada je ona potpuno u stanju zaborava. Kao da se ta dva oblika utapaju u moru rasa-rasa madhurime. Slatkoća ćudi Vraje je poput mora, a ova dva oblika utapaju se u tom moru.

Na drugoj strani, dok se sve ovo događa, Radharanino stanje postupno potaje teže. Što se dogodilo s Radharani? Ona je potpuno i nepovratno pod utjecajem omaglice poznatoj kao udhurna. Ta adhirudha mahabhava, visoko napredno stanje blažene ljubavi, upravo je poput umirućeg stanja. Sve Njezine sakhije sumnjaju ima li ili nema života u Radharaninu tijelu. Cijeli Vrajabhumi je u potpunoj tjeskobi, "Radharani napušta Svoje tijelo. Ne može preživjeti." Radharanina kunja je u Nidhuvani. Ona tamo leži, a glava Joj počiva na dlanovima Lalitinih ruku. Njene ashta-sakhije sjede oko Nje. Ne razumiju što činiti. Lalita i Vishakha su vrlo nemirne. Katkad pjevaju ime Krishne u uši Radhe, a katkad uzmu malo vate i drže je ispred Njezinih nosnica ogledavajući diše li.

U međuvremenu, cijeli Vrajabhumi je došao jer se pročula vijest da Radharani umire. Prvo je stigao Ayana Ghosh, Abhimanyu, koji je poznat kao Radharanin muž. Ovo je samo izvana, nije uistinu. Radharanin istinski muž je Krishna. Plačući i plačući, sa suzama u očima, Abhimanyu je trčeći stigao. Stavljajući svoju glavu na lotosova stopala Radharani, prao je Njena lotosova stopala svojim suzama i rekao: "O sarvaradhya Radhe, obožavana od svih, Radhe. Nikada nisam dodirnuo Tvoje tijelo."

Kako on može dodirnuti tijelo Radhe? Samo Krishna može dodirunuti Njezino tijelo. Zato on kaže: "Ja nikada nisam dodirnuo Tvoje tijelo, ali danas imam veliku sreću. Uzimam prašinu s Tvojih lotosovih stopala i stavljam je na svoju glavu. Danas je moj život postao usješan. Svi ljudi me znaju kao pujarija Katyayani devi, a moja obožavana božica je također Paurnamasi devi. O Radhe, Krishnina želja je kušati parakiya-rasu, ljubav između ljubavnika. Zato, da bi ispunila Njegovu želju, Paurnamasi devi se pojavila u ovoj lili. Tvoj pravi muž je Krishna, a Ti si Njegova žena. Vi ste vječno muž i žena. Ali radi ispunjenja Krishnine želje da kuša parakiya rasu, Paurnamasi je naredila Vrinda devi da obavi ovu ceremoniju vjenčanja. Ovo je samo izvana; nije istinsko. Krishna je Tvoj pravi muž, a ti si Njegova žena. Ti si božica mog srca. Ja sam oženio chayu, sjenu Radharani, a ne pravu Radharani. Sada kada Si u umirućem stanju, što će se zbiti s nama? Zborivši na taj način, kriknuo je: "Neka svi znaju da sam se danas oženio chayai-Radhom!"

To je Gaudiya vaishnava siddhanta. To je može razumjeti? Na primjer, Ravana je oteo situ. Ali, je li oteo pravu Situ? Ne. Oteo je sjenu Site, chayai-Situ, maya-Situ. Kako može Ravana, demon, dodirnuti Situ? To nije moguće jer je Ona Gospodinova unutarnja energija. Dakle, koga je oteo? On je oteo chayai-Situ. Slično tome, Ayana Ghosh je oženio sjenu Radhe tako da Krishna može kušati parakiya-rasu. To je Vraja-lila.
 

Tada je stigla Kutila, sestra Ayana Ghosha. Ona je Radharanina šurjakinja. Plačući i roneći suze, Kutila je stavila svoju glavu na lotosova stopala Radharani. Uzela je nešto prašine s Radhinih lotosovih stopala i stavila je na svoju glavu. Udane dame, koje nisu udovice, stavljaju cinober na razdjeljak svoje kose, shinthi. Tako danas Kutila stavlja nešto prašine s lotosovih stopala Radhe kao cinober na taj shinthi.

Slomljenim glasom, ona je rekla: "O Radhe, ja danas imam veliku sreću. Dobila sam priliku staviti nešto prašine s Tvojih lotosovih stopala na svoj shinthi. Danas sam postala prava sati, čestita dama. Osjećam veliki ponos. Da, poput velikog nebodera, akasha-cumbi. Uvijek sam izjavljivala: 'Ja sam jedina čestita dama. Ne postoji druga čestita dama u Vrajabhumiju. Sve su prostitutke.' Znala sam to reći i najbolje što sam znala, pokušavala sam dokazati da Si velika prostitutka i da nemaš nimalo čestitosti Mada Si udata za mog brata, uvijek trčiš Krishni. Iz tog sam razloga uvijek odlučno pokušavala dokazati da Si najpokvarenija i da sam ja najviše čestita. Ali jednom se dogodilo nešto najtajnovitije. Jednog se dana Krishna pojavio u lila-jvara-lili, kao da je vrlo bolestan od velike groznice."

Krishnu je svladala bolest, sannyasa roga. "Odreći ću se svega i uzeti sannyas." Ta ga je bolest snašla. Svi su bili u tjeskobi. "Kako će se to izliječiti? Koji je lijek za Tebe?"

"Oh, da. Znam lijek."

"Koji je lijek?"

"Ako postoji sati-sadhvi, dama koja je vrlo čestita i čista, samo ona može donijeti lijek. Recite joj da ode do Yamune noseći posudu sa stotinu rupa. Ako donese nešto vode iz Yamune u toj posudi a da niti jedna kap ne iscuri, tada je to lijek. Ako ga stavite na Moje tijelo, bit Ću izliječen od ove groznice."

Svi su odlučili da je Kutila najčestititija dama. Uvijek je javno proglašavala: "Ja sam najčestitija dama. Sve ostale nisu čestite." Tako su rekli: "U redu. Zovite je i dajte joj tu posudu sa stotinu rupa. Dopustite joj da donese vodu iz Yamune tako da joj ne iscuri niti jedna kap." Ali kada je Kutila pokušavala to učiniti, sva je voda iscurila. To je pokazalo da ona uopće nije čestita.

Kutila je priznala: "Dokazano je; moj ponos je potpuno skršen. Iz tog se razloga Krishna pojavio u jvara-lili, da bi slomio moj ponos." Slijedećeg trenutka pozvali su Radharani. "Dajmo tu posudu Radharani. Neka Ona donese vodu." Kada je Radharani otišla do Yamune da bi donijela vodu, iako je posuda imala stotinu rupa, niti jedna kap nije iscurila.

Kutila je nastavila: "Tom prilikom cijelom je svijestu dokazano da si Ti uistinu čestita dama; a ne ja. Yogamaya je stvorila tu lilu samo da bi slomila moj ponos. O Radhe, moj ponos bio je slomljen, ali danas ja sam vrlo ponosna zbog prilike da uzmem nešto prašine s Tvojih lotosovih stopala. Danas je moj život postao uspješan."
 

Tada, iz drugog smjera, trčeći stigla je Candravali. Slijedile su je njezine sakhije pod vodstvom Saibye. Candravali je došla i pala potrbuške, stavljajući svoju glavu na lotosova stopala Radharani. Perući lotosova stopala Radharani suzama iz svojih očiju, rekla je: "Radhe, ja sam kalankini. Mene su najviše osuđivali u Vrajabhumiju. Nisu Tebe osuđivali, nego mene."

U Vraji su svi osuđivali Radharani. Radharani kaže: "ko va na yati yamuna pulina bane radha name kalankapavada. "Tko ne ide do Yamune da donese vode? Ali ako idem Ja, postat Ću prostitutka."

Svi kažu: "O, Ona je prostitutka. Na zamolbu za malo vode, Ona je otišla do Yamune samo da bi Se družila s Krishnom." Idu svi. Ali kada Radha ide, najednom Ona potaje prostitutka.

Optužuju Radhu na taj način, ali je Candravali rekla: "Ne, ja sam osuđena. Ti nisi osuđena. O Radharani, Shri Krishna je Tvoj pravi muž. Ti si ljevičar, tako da katkad Krishna ide u moju kunju samo da bi povećao Tvoju ljevičarsku ćud. To je moja velika sreća. Na taj sam način povezana s Tobom. Danas imam veliku sreću jer mogu staviti svoju glavu na Tvoja lotosova stopala, o Radharani. Mada žudim da ispunim Krishnine želje, ipak, unesećena sam i osuđena. Postala sam uzrokom odlaska Krishne od Tebe. Krishna je Tvoj muž. Katkada Krishna ode u moju kunju, ali nije sretan sa mnom. Sretan je samo kada je s Tobom. Nikada ne misli na mene." Rečeno je da kada je Krishna sa Candravali, razmišlja o druženju s Radhom. Nikada ne razmišlja o Candravali. Nikada ne doživljava toliku radost kada je s njom.

Candravali je rekla: "Sve to lila koju je stvorila Yogamaya. Yogamaya je natjerala sve u Vrajabhumiju da plešu. Radi Krishninog zadovoljstva, na bilo koji način nas je Ona natjerala plesati, svi smo plesali. Znam to vrlo dobro. Svi su ovdje povezani s njegovanjem Krishnine lile: ni sa čim više. Ali, danas sam čula da Si u umirućem stanju. Ako napustiš Svoje tijelo, tada nitko u ovom Vrajabhumiju neće preživjeti. O Radhe; niti jedna jedina životinja. Svi će umrijeti. U tom slučaju, Krishna neće nikada doći u Vrajabhumi. Nikada više nećemo gledati Krishnu. Molim Te, nemoj umrijeti."
 

Upravo tada, Krishnina je kočija stigla u Vrajabhumi. Čim je Krishna stigao u Vraju, skočio je na zemlju sa Svoje kočije. Sada je Yogamaya stvorila drugu lilu. Kao nekom igrom sudbine, Krishna se pojavio u Nidhuvani dok je Radharani ležala na samrti. Krishna je dotrčao do Nje i iz Njegovih usta izlazile su riječi: "Radhe, Radhe dehi pada pallava udaram":

"O Radhe! O Radhe! Molim Te daj Mi tvoja lotosova stopala. Želio bih ih staviti na Svoju glavu." Krishna uzvikuje na taj način. Takva se lijepa lila pojavila. Krishna, osjećajući tešku patnju zbog odvojenosti od Radharani, pao je potpuno u blaženo stanje. Njegove ruke i noge izgurane su u tijelo. Izgledao je poput kornjače. To je oblik Jagannathe. S velikim, raširenim zjenicama On samo promatra Radharani koja leži tako u kunji kao na samrti. Ugledavši Njezino stanje, izgubio je svijest i pao na zemlju. U tom obliku osjeća tešku patnju zbog odvojenosti od Radhe. To je oblik Jagannathe, Radha-bhava sindhure bhasamana. On je poput trupca koji pluta u moru Radha-bhave.

Uto je povjetarac zapuhao iznad transcendentalnog tijela Krishne. Kada je taj povjetarac dodirnuo tijelo Radharani koja je bila na samrti, djelovao je poput melema na ranu. U isti čas, povratio se život Radharani. Upravo tada, vrlo slatkim glasom, Shrimati Lalita je šapnula u uho Radharani: "Krishna je stigao." Kada je to čula, Radharani je postupno otvarala Svoje oči da vidi Svog pranavallabhu, najvoljenijeg Krishnu. On je bio Njezin lijek pomoću kojeg je povratila Svoj život i ustala je. Sada je zaboravila sve. Sva patnja zbog odvojenosti potpuno je iščezla.

Ali Krishna je još u nesvijesti u obliku kornjače. Vidjevši Krishnu u takvom stanju, Shrimati Radhika je naredila Svojoj priya-sakhiji, Vishakshi: "Molim te, pomozi Krishni", a Vishakha je znala koji lijek treba primijeniti. Vrlo slatkim glasom počela je mantrati ime "Radhe, Radhe, Radhe" u uši Krishne. Čuvši to, Krishna se povratio svijesti i otvorio svoje oči. Sada Krishna gleda u Radharani, a Radharani gleda u Shayamasundaru, Krishnu.

Potpuno sjedinjenje oči u oči......

*****************
Bilješka urednika:
Ovu je priču e-poštom poslao Swami B.A. Paramadvaiti ili jedan od njegovih učenika. Našao ju je u knjizi Gour Govinda Maharaje "Obala odvojenosti". Detaljno sam je pročitao i bio obuzet njome. Odnio sam je Shrila Narayana Maharaji i upitao ga je li priča, prema njegovu mišljenju, vjerodostojna. Rekao sam mu kako je priča puna rase, counter-rase i sub-rase. Zadržao ju je preko noći da bi proučio rukopis. U jutarnjem predavanju sljedećeg dana dao je svoje mišljenje. Dva ili tri puta tijekom predavanja koje je slijedilo, morao se zaustaviti jer je bio obuzet intimnošću lile. Evo što je imao za reći vezano uz priču o Swami Gour Govinda Maharaji:

"Dakle, ova priča dolazi od Gour Govinda Maharaje - Hrishikesha Maharaja me zamolio da ju pročitam zbog njezine vjerodostojnosti. Ona je vrlo dobra. Mora da ju je saznao od svog prethodnog gurua, onog babaji gurua - a taj guru mora da je bio u našoj liniji. Nitko ne može znati sve te tajne a da nije rasika-vaishnava.

Sada razumijem zašto je odavao svoje poštovanje u Puriju iz tolike daljine. U to vrijeme je imao uza sebe jednog svog učenika - ne znam tko je to bio. Gajio je veliko poštovanje prema meni. Ali moram priznati, nikada nisam znao da je bio ovakav - tek sada saznajem. Eto zašto je gajio toliko poštovanja prema meni. Jer, bio je u našoj liniji.

Što sam rekao u Puriju prije 12 godina? Shanta Maharaja je bio tamo i svi Gaudiye su bili tamo. Samo je Baghbazar bio odsutan. Goswami Maharaja, Promode Puri Maharaja, Vaibhava Puri Maharaja - toliko njih. Kada sam ispričao tu priču, svi su počeli jecati. Ne razumijem otkuda to njemu. Dolazi iz više izvora. Koje li slatke zabave - sve vezano uz festival Gospodina Jagannathe. U to vrijeme htio sam saznati njezin izvor, ali dosad nisam doznao originalni izvor. ali nije samo iz jedne zabave ili jednog izvora. Sada imamo drugi trag i svi ćemo tragati za izvorom radi novih ideja o izvoru te zabave.

Dakle, izgleda da je Gour Govinda Maharaja zasigurno bio u našoj liniji i zato je znato postupati sa mnom kao sa svojim sakhom - svojim prijateljem."

Pišite!