Make your own free website on Tripod.com


PREDAVANJA

 Tridandisvami Sri Srimad Bhaktivedanta Narayana Maharaja


Jagannatha Puri, 2001. i Njemačka, 2002.


 
 
 
  

Što znači - služiti gurua? Mathura, 13.9.2000.
 Vrindavana je sačinjena od Srimati Radhike 
Mathura, 5.8.2001.
Prikrivene slave Maharaje Ambarisha
Mathura, 21,8,2001,
 
   
Ponizniji od travke
Mathura, 4.10.2002.
Oduševljenje Sri Narada Munija
Mathura, 14.8.2003,
           
           
           
           
           

  

PREDAVANJE 
PRIGODOM GODIŠNJICE UZIMANJA SANNYASE
A. C. BHAKTIVEDANTA SWAMI SRILA PRABHUPADE
U KESAVJI GAUDIYA MATHI 1959.
održano 13. rujna 2000.





                  Danas je godišnjica sannyase Shrila Bhaktivedanta Swami Maharaje. Na današnji dan ovdje je uzeo 
                  sannyasu da propovijeda po cijelom svijetu. Krenuo je iz New Yorka, te stigao u San Francisco i Los 
                  Angeles, nakon čega je posvuda osnovao mnoge centre za propovijedanje.

                  Vrlo je važno da je napisao i preveo mnoge vjerodostojne knjige. Napisao je "Jednostavan put na druge 
                  planete", te preveo "Bhagavad-gitu kakva jest", "Shrimad Bhagavatam", "Caitanya Caritamritu", "Bhakti 
                  Rasamritu Sindhu", "Krishnu", "Shri Ishopanishad" i mnoge druge knjige. Za samo nekoliko godina 
                  propovijedao je po cijelome svijetu, da bi ga na svršetku njegovog puta Krishna pozvao, napustio je ovaj svijet i 
                  pridružio se službi zaljubljeng para Radha-Krishne.

                  Proces propovijedanja preuzeo je od Caitanya Maharabhua, a to je nama-sankirtana (javno pjevanje Svetih 
                  Imena). Shrila Rupa Gosvami ispunio je žudnju Caitanya Mahaprabhua, što se naziva "mano 'bhishtam". Oni 
                  koji ne ponude svoj život pred lotosova stopala gurudeve, koji nemaju guru-nishtu (vjeru u gurudevu), ne 
                  osjećaju privlačnost, nemaju "mano 'bhishta seva", nikada neće napredovati u svjesnosti Krishne.

                  Ako čovjek nema novca, znanja ili materijalnih osobina, međutim ako se u potpunosti preda, sigurno će 
                  ispuniti žudnju svog gurudeve. Shrila Swami Maharaja nije imao novaca: tek žudnju da služi svog gurua, tako 
                  da je Krishna organizirao sve za njega. Sve je bilo "automatski". Putovao je po svijetu na sve strane i sve što 
                  je poželio ispunilo se. Propovijedao je cijelome svijetu. Ako čovjek nije osposobljen za nešto, ali svu svoju 
                  vjeru i život ustremi na gurudevu, Mahaprabhu i Nityananda sve će organizirati za njega.

                  Tu činjenicu sam spoznao. Svjestan sam da nisam osposobljen: nisam učen čovjek i ne znam strane jezike; 
                  ali od prvoga dana ponudio sam sebe pred lotovosa stopala svog gurudeve. Uvijek sam bio spreman umrijeti 
                  za njega. Štogod je želio, činio sam bez želje za vlastitim dobitkom. Iz tog me razloga, u cijelome svijetu, 
                  slušaju i poštuju. Imam veliku sreću da sam služio mnoge vjerodostojne i kvalificirane vaishnave poput 
                  pujyapada Shridhara Maharaje, pujyapada Bhakti Pramoda Puri Maharaje, pujyapada Siddhanti Maharaje, 
                  pujyapada Bhakti Pramoda Puri Maharaje, Pujyapada Siddhanti Maharaje, pujyapada Giri Maharaje, 
                  pujyapada Madhava Maharaje i mnogih drugih. Imao sam veliku sreću što sam ih osobno služio. Kad sam bio 
                  s gurudevom, sve sam ih služio i to je moja kvalifikacija. Nikada nisam pohađao koledž ili učio anusvaru i 
                  visargu na sanskritu, nisam učio ni engleski jezik - sve je to došlo automatski. Sada spoznajem tu činjenicu.

                  Postoje mnogi učenjaci u Mathuri koji su najveći učenjaci na cijelome svijetu. Ipak, svi oni dolaze k meni što 
                  možete vidjeti u Vrindavani kako sve gosvamiji Radha-Ramane i ostali gosvamiji dolaze k meni. Zašto? Zbog 
                  moje jedine kvalifikcije: služio sam gurudevu.

                  Imajte sljedeće na umu: stavite ruku na svoje srce i upitajte se: "Što radim? Služim li svog gurudevu kao što 
                  je on služio svog gurudevu?". Moj je gurudeva bio spreman dati život za Shrila Bhaktisiddhanta Saraswati 
                  Prabhupadu u Navadvipi. Nikada niije mario za vlastiti život. Jednom prilikom tražio je među učenicima nekog 
                  koji bi služio njegovog dragog učenika oboljelog od tuberkoloze. Svi su bili u strahu jer je povraćao krv, tako 
                  da se nitko nije usudio prići mu. Ja sam rekao gurudevi: "Možeš ići propovijedati, a ja ću ga služiti." Posvuda 
                  je povraćao krv ali nijednom se nisam uplašio za svoj život, tako da sam bio uspješan: svog posljednjeg dana 
                  rekao je: "Oh, Radha i Krishna dolaze k meni. Zovu me iz Vrindavane i ja idem. O baba! O Krishna! O 
                  gurudeva!". Zatražio sam od njega: "Prabhu, ideš u Vrindavanu. Molim te, moli se zaljubljenom paru 
                  Radha-Krishni da me obasipaju milošću tako da budem čisti bhakta u Njihovoj službi." Taj je mladić bio 
                  nepismen, nije bio materijalno osposobljen već prekrasan dječak iz Assama star 16 ili 18 godina. Uvijek je 
                  svirao na mridangi i vrlo je lijepo vodio kirtanu. Kuhao je i prao odjeću za gurudevu i uvijek bio uz njega. 
                  pjevajući Ime Narayane, Ajamila je postignuo i više od oslobođenja. Otišao je na prebivalište Narayane i tamo 
                  Ga obožavao. Što, onda, reći za ovog dječaka? Otišao je Radhi i Krishni. Uronjen potpuno, zazivajući "Radhe! 
                  Radhe! Krishna! Krishna! Idem u Vrindavanu". Sigurno je tamo. Jedina njegova kvalifikacija bila je služenje 
                  gurudeve. Nitko ne može vršiti bhajan bez milosti gurudeve.

                  Poslušavši naredbe gurudeve, Shrila Swami Maharaja nikada nije mario za vlastiti život, već je prelazio 
                  sedam mora. Na svom je putu preživio infarkt, ali nije mario. Svojom jakom voljom htio je služiti svog 
                  gurudevu. Što je učinio? Čudo.

                  Učite na tm primjerima. U suprotnom, i uz slušanje i mantranje, i ako nosite svetu odjeću boje šafrana, i ako 
                  ste uzeli sannyasu, ako nemate guru-nishtu, nemate sadbandhuvat ni vishrambehan guru-sevu, ne možete 
                  vršiti bhajanu.

                  U svetim spisima stoji da među koti koti (desecima milijuna) bhakta, vrlo je rijetko na ovome svijetu naći 
                  bhaktu Krishne koji je usredotočen isključivo na Krishnu. Pokušajmo biti jedan od tih rijetkih bhakta; to je 
                  moguće postići samo milošću gurudeve.

                  Shri Narahari Thakura je bio jedan od pratitelja Shri Caitanya Mahaprabhua. Uvijek je bio uz Njega i napisao 
                  je ashtakam, osam shloka, o Njemu. U prvoj shloci napisao je: "Sacitananda Gurahari bio je vođa svih 
                  prevaranata: najveći prevarant među prevarantima". On je sam Krishna, zašto je onda uzeo sannyasu i odjeću 
                  boje šafrana, a zlatnu put Shrimati Radhike? Zašto je uvijek njegova koža naježena u ashta-sattvika vikari 
                  (transcendentalnoj sreći)? Zato jer je prisutna Radhina ćud. Krije Se i tako je najveći prevarant na svijetu.

                  Isto tako, Shrila Swami Maharaja bio je vođa svih prevaranata. Priznajete li mu to? Sve je prevario. Kako? 
                  Išao je od vrata do vrata poput sannyasija, te govorio: "Bit ćete vrlo sretni ako služite Radhu i Krishnu". 
                  Zapravo nas je varao na mnoge načine pošto je izvana imao oblik sannyasija, a unutra vječno mladi oblik u 
                  službi Radhe i Krishne u Vrindavani.

                  Ponekad nam nije jasno ili nas prati sumnja i ne možemo shvatiti njegove izjave. Mnogo nam je toga rekao i 
                  sve je potpuna istina. "Bhagavad-gita" kaže: "sarva dharman parityajya, mam ekam sharanam vraja": "U 
                  potpunosti odbaci svo materijalno religiozno djelovanje i u potpunosti se predaj samo Meni." S druge strane, 
                  Shri Caitanya Mahaprabhu je rekao: "eho bahya" (ovo je izvanjski). To pokazuje da su Krishna i Njegovi 
                  predstavnici govorili u skladu s kvalifikacijom njihove publike. Mnogi bhakte nisu shvaćali izjave Shrila 
                  Prabhupade. Mislili su: "prethodno je pričao jedno, a sada govori potpuno suprotno". Neki od njih izgubili su 
                  čak i vjeru: poznajem mnogo takvih. Oni moraju uskladiti sve takve stvari. Možda je naizgled Shrila Swami 
                  Maharaja ispričao mnoge naočigled kontradiktorne stvari i zato mnogi obični ljudi, odnosno bhakte koje 
                  nemaju dobro društvo, ne mogu uskladiti njegove izjave. Izgubili su vjeru u Shrila Swami Maharaju i napustili 
                  Iskcon. Međutim, mi moramo imati jaku vjeru u gurua. On možda i kaže jednu, dvije, tri, četiri ili pet stvari u 
                  isto vrijeme; ali mi ih moramo uskladiti. Nikada ne napuštajte gurudevu; to je velika uvreda. U shastrama stoji 
                  da ako prihvatite gurua koji nije kvalificiran, koji se nije odvojio od svjetovnih želja, morat ćete ga odmah 
                  napustiti. Ako guru nije toliko kvalificiran u siddhanti odnosno ako je madhyama adhikari ali ima veliku vjeru i 
                  nisthu u svog gurua, morate će poštivati. Samo učenost nije kvalifikacija.

                  U shastrama stoji da je Krishna bez oblika (nirguna). S druge strane, ponekad u shastrama stoji da Krishna 
                  ima oblik (saguna) i te izjave moramo uskladiti na mnoge načine. Ako ih ne uskladite, što će se dogoditi? 
                  Izgubit ćete vjeru u gurudevu i tako uništiti svoju bhakti (ljubav prema Bogu). Ne budite takvi. Nemojte imati 
                  sumnji. Toliko je učenika Shrila Swami Maharaje izvanjski gledano sljedilo njegove instrukcije, ali ne u 
                  potpunosti, i zato su izgubili vjeru.

                  Znajte da je sve napisao u svojim knjigama; ništa nije ispušteno. Pretpostavljam da je Shrila Vyasadeva bio 
                  tamo, napisao bi mnogo više. Slično tome, mada je napisao sve, da je Shrila Swami Maharaja ovdje, preveo 
                  bi mnogo više knjiga. Znajte da je sve u "Shrimad Bhagavatamu". Zašto je onda Shrila Rupa Gosvami napisao 
                  mnogo knjiga ako je sve u "Shrimad Bhagavatamu"? Zašto? Jer je postojala potreba. Ako je Shrila Rupa 
                  Gosvami napisao toliko mnogo knjiga, zašto je onda Shrila Jiva Gosvami napisao mnoge druge? Zašto su 
                  Shrila Narottama Thakura i Shrila Vishvanatha Chakravarti Thakura napisao mnoge druge? Zašto je Shrila 
                  Bhaktivinoda Thakura napisao stotine knjiga? Ako čisti bhakta dođe u budućnosti, također će napisati mnogo 
                  knjiga i u tome nema ništa lošeg. Bhakti je beskrajna poput beskrajnog oceana. Osobine zabava Krishne 
                  poput oceana su. Nitko, čak ni sam Krishna, u potpunosti ne može objasniti ili izraziti sve o Sebi. Uvijek će 
                  dolaziti nova i nova razumijevanja. Nikada ne bismo smjeli razmišljati: "Sve je učinjeno i nema potrebe za 
                  novim.Ne želimo čitati knjige koje nije napisao Shrila Prabhupada". Ako je knjiga u liniji Shrila Rupa 
                  Gosvamija, Mahaprabhua i našeg učeničkog nasljeđa, moramo je prihvatiti. Prihvatili smo "Shri Caitanya 
                  Caritamritu" mada postoje mnoge druge knjige; sada smo prihvatili knjigu "Jaiva-dharma" Shrila Bhaktivinoda 
                  Thakure, mada postoje mnoge druge knjige.
*
                  Pokušajte uskladiti sve te stvari jer ćete u suprotnome počiniti uvredu. Želite li razvijati svoju svjesnost 
                  Krishne, ne slušajte tvrdnje koje govore protiv čistog vaishnave, pogotovo ako je guru. Nikada ga nemojte 
                  kritizirati. Ako netko govori išta protiv njega, pokušajte mu "odrezati jezik". Drugim riječima, pokušajte ga 
                  uvjeriti argumentom. Ako niste to u stanju učiniti, pokrijte svoje uši i idite dalje. Možemo mnogo naučiti od 
                  Shrila Swami Maharaje, vašega Shrila Prabhupade.
 


 
  


VRINDAVANA JE SAČINJENA OD SRIMATI RADHIKE

Predavanje iz Brahmara-Gite (Pčeline pjesme)
5. kolovoza 2001., Mathura



          Kako je Srila Prabhupada Bhaktivedanta Swami Maharaja opsežno objasnio na nekoliko mjesta u "Sri Caitanya 
             Caritamriti", "Nauku Gospodina Caitanye" i u knjizi "Krišna", citirao iz knjige "Ujjvala-nilamani" i drugih knjiga 
             koje su pisali šestorica Gosvamija, transcendenalno područje prožeto je ekstatičnim osjećajima. Svi osjećaji 
             koji prevladavaju na ovome svijetu iskrivljeni su odraz osjećaja iz tog područja.  Ne slušamo li o tom mjestu u 
             vjerodostojnom učeničkom nasljeđu, mi, uvjetovane duše, nikada nećemo zadobiti ukus služenja na tom 
             mjestu. 

             Bez poznavanja cilja, nema mogućnosti da uspijemo stići na to mjesto. Krećući se za stopama Srila 
             Prabhupade i naših prethodnih acarya, te kao uvod u predstojeći Radhashtami Festival, Srila Narayana 
             Maharaja održao je niz od četiri predavanja na hindskom jeziku, u Sri Keshavaji Gaudiya Mathi u Mathuri, 
             Indija. 
 
 
 

                                     Slijedi prvo predavanje:
                             (sa hindskog preveo Sripad Ramacandra dasa AdhikarI
 

             Vrindavana je Radhamayi. Sačinjena je od Srimati Radhike, a svi u njoj su bhava-vibhor (izgubljeni u 
             transcendentalnim čuvstvima). Bhakte su upravo pjevali bhajanu: "Ne želim napustiti Vrindavanu", a glavna tema 
             te pjesme su različita raspoloženja Radhike i jačina Njezine zadubljenosti. Kad je Uddhava primijetio 
             raspoloženje Radhike u Uddhava-kyeriju, "okamenio" se poput drvene lutke. Prethodno je bio s Nanda Babom, 
             čija duboka ljubav ga je jako dirnula. Kad je kasnije vidio transcendenalna čuvstva divyonmade i citra-jalpe u 
             Radhiki, zastao je, bespomoćno. 

             Shrila Rupa Gosvami je napisao: "Stojim na obali nedokučivog, beskrajnog oceana rase u kojem su razni 
             grebeni i valovi. Vidjevši to, opisujem dijelić toga u knjizi 'Ujjvala-nilamani'".

             Postoje različita raspoloženja na stupnju ljubavi u odvojenosti, što se naziva divyonmada. Jedan od simptoma je 
             da zaljubljenik priča nevažne stvari (citra-jalpa). Postoji deset vrsta citra-jalpe, od kojih se jedan naziva prajalpa. 
             Prajalpa, zatim, ima četiri simptoma (transcendentalna zavist, nepoštivanje, ponos te ismijavanje odnosno 
             podrugivanje). Vrsta govora u kojem je prisutno sve to, naziva se prajalpa. (Ne smijemo je zamijeniti svjetovnom

             prajalpom, niti ostala tri simptoma ne smijemo uspoređivati s njihovim iskrivljenim svjetovnim odrazom. Svi ti 
             simptomi čisti su i transcendentalni, a osoba koja čuje o njima iz pravog izvora postaje pročišćena od djelovanja 
             njihovih svjetovnih kopija). 

             U Srimad-Bhagavatamu, poglavlju 47. koje se naziva "Brahmara-gita", Srimati Radhika priča pčeli koju drži 
             za Krišninog donositelja poruke: 

                              madhupa kitava-bandho ma sprsanghrim sapatnyah
                                kuca-vilulita-mala-kunkuma-smasrubhir nah
                               vahatu madhu-patis tan-maninanam prasadam
                               yadu-sadasi vinambyam yasya dutas tvam idrk
 
 

             Radharani je rekla: "Oh, pčelice, prijatelju prevaranta, ne dodiruj Mi stopala svojim ticalima koja su premazana 
             kunkumom s Krišninog garlanda kojega su dodirivale grudi moje suparnice! Neka Krišna zadovolji žene 
             Mathure. Nekog poput tebe, ovako prenoseći poruke, ismijat će svi iz Yadu porodice." (S.B., 10.47.11)

             Kad se Uddhava htio susresti s gopijama kako bi im prenio Krišninu poruku, odvele su ga u blizinu mjesta gdje 
             je Radhika ležala. Ponudili su mu da sjedne, međutim umjesto toga odao je svoje poštovanje tom mjestu. 
             Uddhava je pritom ugledao zlatnu lutku na ležaju od lotosivih latica, čiji su udovi bili premazani sandalovinom. 
             Ležala je nepokretno, a Njezine prijateljice su provjeravale je li živa. Nalazila Se u takvom stanju da su Joj 
             prijateljice bile vrlo uznemirene, jer nisu Je mogle dovesti k svijesti. 

             Srimati Radhika je bila preplavljena osjećajima prema Krishni u Mathuri. Razmišljala je: "Krišna ne može živjeti 
             bez žena, i zato mora biti u društvu Mathura-ramanija, predivnih mladih žena Mathure". 

             Radhiku je obuzela asuya (zavist) prema tim gradskim djevojkama. Ugledala je madhukaru (pčelicu) kako leti 
             oko Njezinih stopala misleći da su lotosi. Zahvaljujući osjećajima iz čiste ljubavi, mislila je kako je pčela nositelj 
             Krišnine poruke, te joj u uzvišenom stanju divyonmade rekla: "Ne dodiruj me". Ugledavši pčelu u pripitu stanju, 
             rekla je: "O Madhukaro, izgleda da te Moj kanta (voljeni) poslao da me smiriš, jer osjeća krivicu zbog Svojih 
             grijeha i uvreda. Poslao Te s poniznom isprikom. "O nositelju Krišnine poruke, upravo si poput Njega. On je 
             prepreden prevarant koji otima tuđe bogatstvo, prevarant je i u svakom drugom pogledu, a ti si njegova bliska 
             prijateljica". 

             Srimati Radhika nikada ne doziva Krišnu izravno Njegovim imenom, već upotrebljava druga imena. Kazala je 
             pčelici: "Ti si bliska prijateljica Mog priya-bandhua koji je durta (prevarant) i dhita (tvrdoglav)". Pčelica je 
             odgovorila: "Ne razmišljaj tako, Svamini. Krišna voli Tebe i poštuje Te, pa me šalje k Tebi. Privržen Ti je i vrlo je 
             rasika". Radhika je tada rekla: "Ušuti. Sjećaš li se što Je rekao za vrijeme rasa-lile? Rekao je 'Oh, drage moje 
             gopije, Ja sam uvijek tu. Nikada vas Nisam napustio. Želio sam tek vidjeti vašu reakciju ako nestanem. 
             Pretvarao Sam Se da odlazim kako bih povećao vašu ljubav. Siromašak može dobiti dijamant, smatrajući ga 
             običnim staklom. Nepažnjom ga može izgubiti, a ako ga prijatelj upita gdje je dijamant što mu ga je poklonio, 
             siromašak će reći: 'Nikada mi nisi poklonio dijamant'. - 'Dao sam ti ga'. - 'Oh, mislio sam da je to bilo obično 
             staklo i slučajno ga bacio'. - 'Ne, to je bio dijamant'. Tako uvjeren, siromašak će se kajati, u velikoj tuzi.  Isto 
             tako, kako bih izazvao osjećaj velike žudnje u vašim srcima i pokazao svijetu u kojo mjeri Moje drage gopije 
             osjećaju gubitak, naizgled sam Vas ostavio. Na taj način će način svijet spoznati dubinu vaše ljubavi".

                                  na paraye 'ham niravadya-samyujam
                                  sva-sadhu-krtyam vibudhayunapi vah
                                  yä mabhajan durjara-geha-srnkhalah
                                  samvrscya tad vah pratiyatu sadhuna

             "Nisam u stanju odužiti vam se za vašu besprijekornu službu  ni za života Brahme. Tvoja povezanost sa Mnom 
             je neraskidiva. Obožavate Me, prekinuvši sve veze s vlastitom porodicom, a koje je teško raskinuti. Molim vas, 
             dozvolite da vaša vlastita slavna djela butu vaša zadovoljštvina". (S. B., 10.32.22)

             Radhika je nastavila: "Kada je napustio Mathuru, rekao je da će se vratiti za dva dana, međutim nije ispunio 
             svoje obećanje. Kako možeš reći da je iskren? Ne, On je najveći prevarant. Njegove riječi su isprazne, ne 
             dolaze izravno iz srca. On je madhupa (omamljen društvom dama iz Mathure). On je apavitra (nečist), a Ja ću 
             postati nečista družeći se s Njim. Zato, ne dodiruj Me. Odlazi!"

             Pčelica je odgovorila: "Ja sam nirdosa (nedužna). Nisam omamljena vinom". Srimati Radhika je zatim rekla: 
             "Ne varaj Me. Što je to na tvojim ticalima? Stajala si na Krišninom garlandu pošto se družio s različitim 
             Mathura-ramanijama i kumkuma je prešla na taj garland. Zato su krajevi tvojih ticala žućkasti. Krišna te je 
             poslao kako bi me umirio, ali ja se ne mogu umiriti. Ne znaš nikoga umiriti, a prenoseći znakove Krišninih 
             sastanaka s drugim ženama nije ispravan način. Budalasta si poput tvog gospodara". 

             Pčelica je odgovorila: "Ne, On nije takav. Ako ćeš kritizirati mog gospodara, otići ću". Srimati Radhika je rekla: 
             "Pričekaj. Htjela bih još nešto dodati. Krišna je Madhupati, što znači da je Yadupati. Bio je gopa, ali je nedavno 
             promijenio ashram. Bio je gopa, ali nakon uzimanja upanaya-samskare, sveti konac, po ksatriya tradiciji, sada 
             se sastaje s predivnim ženama iz grada Mathure. Mi smo neobrazovane, siromašne seljanke. Nemamo 
             bogatstva. Ne moraš tratiti vrijeme kako bi nas umirila. Idi Mathura-ramanijima i bogato će te nagraditi. Kad je 
             Krišna s nekom od tih žena, i ostale će postati manani (ljutite od zavisti) i Krišna će cijeli život provesti 
             umirujući ih; jer nisu popustljive poput nas. Nas je mogao s lakoćom umiriti. Rekla si da Me Krišna voli i stoga 
             te poslao. Iznenađena sam glupošću Njegovog donositelja poruke; nije unaprijed razmišljao o Mojoj reakciji na 
             njegova žuta ticala. Krišna je bio upravo takav. Nikada nije brisao znakove Svojih sastanaka s drugim ženama u 
             Vrindavani, a sada s istim znakovima ide članovima Yadu porodice. Tamo će ga ismijati. Kako tvoj gospodar 
             može biti iskren?"

             Na taj način, četiri simptoma prajalpe: asuya (zavist), garva (ponos), upahasa (usmijavanje) i avajna (neposluh), 
             manifestiraju se iz srca Radhike. 

             Gaura premanande.
 


 
 

PRIKRIVENE SLAVE MAHARAJE AMBARISHA
Keshavaji Gaudiya Matha, Mathura, Indija
Večernje predavanje 21. kolovoza 2001

Maharaja Ambarisha je uključio sva svoja čula u službu Krishne. Prvo je uključio svoj um, a zatim i ostala čula. Čovjek naređuje svojim podređenima: "Činite to i to", a ako ne uspiju, kažnjava ih. Slično tome, Maharaja Ambarisha prijetio je svom umu i plašio ga da slijedi uputstva. Polubogovi slijede Krishnu jer ga se boje. Bez straha ili bez vaidhi-bhakti, prema nikada ne dolazi. Kad čovjek uljudno uputi zamolbu drugome, taj drugi ga ne mora poslušati. Ako u um tog drugog usadi strah, opet, taj možda i neće slijediti uputstvo.

Ambarisha Maharaja je ideal svih Vaishnava. Srila Vishvanatha Cakravarti Thakura nastavlja opisivati duboko značenje koje se krije u razgovoru između Bhagavana i Darvasa Munija. Bhagavan je kazao Durvasi: "Kako da napustim Mog bhaktu koji je iza sebe ostavio porodicu, djecu, suprugu i čulno uživanje, a prihvatio samo Moju zaštitu? Nikada ga se neću odreći. 

ye yatha mam prapadyante
tams tathaiva bhajamy aham
mama vartmanuvartante
manusyah partha sarvasah

"Kako se svi predaju Meni, tako ih i nagrađujem. Svi slijede Moj put, sine Prithe. Kako se predaju Meni, tako ih i nagrađujem" (Bg, 4.11.). "Moja je priroda da uzvraćam Svojim predanim dušama. Zar te mogu osloboditi Svoje Sudarshan cakre? Što si napustio zbog Mene?". Durvasa je kazao: "O Brahmanyadeva! Volim i poštuješ brahmane, a ja nisam tek jednostavan brahmana: ja sam brahmana visoke kaste. Zašto me ignoriraš?". Krishna je odgovorio: "Da, ignoriram te. Smatraš li da se trebam odreći Svog bhakte u tvoje ime? Trebam li te spasiti? Ne spašavam neprijatelja Svog bhakte. Ne mogu to učiniti ni onda kada Me zamoliš ponovo i ponovo. O brahamno, moj je bhakta napustio sve zbog Mene i prihvatio Moju zaštitu. Jesi li ti ostavio bar nešto iza sebe, učinio ikakvu službu za Mene?".

Durvasa Muni je odgovorio: "Što je Maharaja Ambarisha ostavio zbog Tebe?". Bhagavan je kazao: "Zar ne znaš? On je saranagata-bhakta. Bhakte se nimalo ne trude spašavati sebe. Kada si stvorio Krityu, demonicu vatre, krenula je uništiti Ambarisha Maharaju, on se nimalo nije pokušao spasiti. Ti si atmarama-muni. Trebao bi biti zadovoljan u duši, pa ipak uplašio si se dolaskom Moje Sudarshana cakre. S druge strane, Ambarisha Maharaja se nimalo nije uplašio. Iz toga je razloga on - saranagati. Zašto bih se brinuo za tebe? Ako si predan guruu i Krishni, zašto trčiš amo-tamo, u potrazi za spasom? Moje bhakte su poput posjedovanih životinja: nikada se ne brinu za samoodržavanje. S druge strane, ugledavši Sudarshana cakru, trčao si amo-tamo, posvuda: u spilje, planine i mora. Potražio si zaštitu Brahme i Shive. Sebe nazivaš atmaramom, ali zapravo - ti si budalasta osoba. Zašto si se molio polubogovima?

Srila Bhaktivinoda Thakura pjeva: 

manasa, deho, geho, jo kichu mora
arpilun tuwa pade, nanda-kisora!

"Um, tijelo i porodicu, sve što posjedujem, predao sam Tvojim lotosovim stopalima, mladi sine Nande!" Bhagavan je nastavio: "Koja je tvoja vrijednost? Ne posjeduješ nimalo saranagatija. Ti si budalasta osoba. Kako da se uvjerim?". Guru en može uvjeriti budalastog učenika. Takav učenik smatra da zna sve, ali uistinu ne zna ništa. "Ti si brahmavada-rishi. Mene ne mogu kontrolirati yogiji poput tebe. U svetim spisima ne postoji primjer gdje bi Me kontrolirao yogi. Upravo poput vjerne supruge koju kontrolira njezin suprug, tako i mene kontrolira služenje Mojih bhakta jer posjeduju mnogo bhakti. Mene nitko ne zna kao yogi-vatsalya-bhavanu. Ja sam poznat kao bhakta-vatsalya-bhagavan. Moj bhakta nema želje ni za jednim od pet vrsta oslobođenja, pa ni kad mu ih nudim. Zahvaljujući utjecaju bhajane, mukti mu automatski prilazi i protiv njegove volje. Kad se sunce budi, pojave se i svjetlo i toplina. To zapravo i nije pravi primjer, jer bhakte nemaju potrebe za toplinom i svjetlom. Osim za samom bhakti, Moji bhakte su udashina (ravnodušni) prema svim blagodatima koje pruža bhakti. Ti su Mi bhakte predali svoje srce, također i Ja Svoje njima. Oni su samadarshi (jednako gledaju na sve). Ne smatraju: "Oh, ovo je moja posebna sestra", ili "Ovo je moja posebna majka". Ambarisha Maharaje je nishkama-parikashta (najuzvišeniji primjer nishkame". 

sadhavo hrdayam mahyam
sadhunam hrdayam tv aham
mad-anyat te na jananti
naham tebhyo manag api

"Bhakte su uvijek u Mom srcu i Ja sam uvijek u srcu bhakta. Bhakte ne poznaju ništa više od Mene, a ja ne zaboravljam bhaktu. To je vrlo pristan odnos između Mene i čistih bhakta. Čisti bhakte, potpuno samospoznati, nikada ne napuštaju duhovnost, i stoga su Mi vrlo dragi" (Srimad Bhagavatam,9.4.68.)


 
 
 
 
 
 
 
 

 
Ponizniji od travke
Mathura (Indija), 4. listopada 2002.







(Početkom listopada, Srila Bhaktivedanta Narayana Maharaja vratio se iz Indije nakon desetodnevnog posjeta Ukrajini i Beču, gdje je držao predavanja o Srimad Bhagavatamu i principima suddha-bhakti pred više od 500 bhakta. U to vrijeme, čekale su ga stotine bhakta u Mathuri. Mnogi su priželjkivali slušati od njega o rasa-tattvi odnosno povjerljivoj tattva-siddhanti; očekivali su priče o nekim od Krishninih zabava i poneku duboku tajnu, skrivenu u izvršavanju bhajane. Srila Maharaja je, zapravo, pričao o vrlo visokim temama, vrlo dubokoj tajni, onoj tajni koju nitko nije očekivao. Ponekada je Srila Maharaja govorio na engleskom jeziku, ponekad na hindskome. Kad bi govorio na hindskome, istovremeni je prijedlog bio moguć preko slušalica. Slijedi prijevod bilježaka s tog predavanja - urednik.)

trnad api su-nicena
taror iva sahisnuna
amanina mana-dena
kirtaniyah sada harih

"Onaj koji o sebi razmišlja kao nižim od travke, koji je trpljiviji od drveta i koji ne očekuje osobno poštovanje ali je uvijek spreman drugima odati dužno poštovanje, vrlo lako može uvijek pjevati sveto ime Gospodina." (Adi-lila 17.31)

Mi bismo se željeli okrenuti bhajani, ali čim krenemo s bhajanom mi krećemo i s nama-aparadhom, a ponekad i s nama-abhasom. Ne možemo se predati bhajani jer ignoriramo važnost drugog stiha Sri Siksastake koji počinje s "trnad api sunicena". U Caitanya-caritamriti (Adi-lila 17.32), Srila Krsnadasa Kaviraja Gosvami kaže: "Podižem svoju ruku i zavjetujem se. Molim vas bhakte, počujte ovo: ako se želite predati bhajani, tad sačinite garland sačinjen od niti name i bisera trnad api sunicena".

urdhva-bahu kari' kahon, suna, sarva-loka
nama-sutre ganthi' para kanthe ei sloka

"Podižući ruke, objavljujem: 'Poslušajte me svi! Nanižite ovaj stih na nit svetog imena i nosite ga oko vrata da biste se bez prestanka sjećali."

Te četiri osobine; trnad api sunicena, taror api sahisnuna, amanina i manadena, četiri su bisera tog garlanda. Sri Krsnadasa Kaviraja Gosvami kaže da, ako slijedite ta četiri principa u svom ponašanju, morat ćete dostići Krishna premu.

sada nama la-iba, yatha-labhete santosa
eita acara kare bhakti-dharma-posa

"Čovjek mora strogo slijediti princip da uvijek pjeva sveto ime, a trebao bi biti zadovoljan s onim što može dobiti bez napora. Takvo predano ponašanje dobro održavanja njegovu predanu službu."  (Adi 17.30)

prabhu-ajnaya kara ei sloka acarana
avasya paibe tabe sri-krsna-carana

"Čovjek mora strogo slijediti principe koje nam je dao Gospodin Caitanya Mahaprabhu u ovom stihu. Ako čovjek jednostavno slijedi korake Gospodina Caitanye i Gosvamija, sigurno će dostići krajnji životni cilj - lotosova stopala Sri Krishne." (Adi-lila 17.33)

Kad je Sri Caitanya Mahaprabhu bio u Puriju, Srila Raghunatha Dasa Gosvami povjerio je Svarupa Damodari: "Sramim se pitati neposredno Sri Caitanya Mahaprabhua. Želio bih slušati o sadhani i sadhyi. Koja je moja dužnost? Želio bih pitati koje su moje dužnosti, ali se nećkam." Kako je Svarupa Damodra Gosvami prenio tu želju  Raghunatha dase Gospodinu Caitanyi Mahaprabhuu, Sri Caitanya Mahaprabhu je rekao Raghunatha dasi: "Već sam ti namijenio Svarupa Damodara Gosvamija kao tvog učitelja. Možeš učiti sve o svojoj dužnosti od njega. Želiš li dobiti pouke od Mene, odredi si dužnosti prema slijedećim uputstvima:

1. Ne slušaj svjetovni razgovor.
2. Razmatraj sadhyu i sadhanu prilikom susreta s drugima.
3. Ne pričaj na način kao većina ljudi.
4. Ne pokušavaj isprobavati mnoga slasna jela.
5. Ne odjevaj se raskošno.
6. Ne očekuj poštovanje, već nudi sve dužno poštovanje drugima.

Uzmi ime s velikom pažnjom, ponavljaj ga s ljubavlju i predanosti. U umu služi Radhu i Krishnu u Vrindavani. Nakratko sam ti dao Moje instrukcije, a sve ćeš detaljnije dobiti od Svarupa Damodare; on zna više od Mene."

Slijedi principe ponašanja koji su u skladu s naukom u Sri Caitanya-caritamriti; trnad api su-nicena, taror iva sahisnuna, amanina manadena, kirtaniyah sada harih. Mnogi napuštaju svoje porodice, bogatstvo i slično radi Krishna-bhajane, ali ne napuštaju ljutnju i požudu. 

Ne pokušavaju prakticirati način kontroliranja napada i zahtjeve šest poriva kako je to opisano u Sri Upadesamriti, prvom stihu. Ako ne pokušaju zaustaviti te anarthe, kakvu će onda bhajanu oni vršiti? Morate održavati dvije vrste trpeljivosti: ako osoba sječe drvo, ono mu se još uvijek neće suprotstaviti niti će se žaliti ako mu iščupate korijenje ili grane.

Drvo nikada neće tražiti vode; čak i ako se suši i umire. U isto vrijeme, slobodno će davati lišće, koru i plodove drugima. Moramo biti poput drveća ne samo teoretski, već i praktički. Sri Caitanya Mahaprabhu je rekao: "Pokušaj u potpunosti slijediti sve te principe; ako ne slijediš i umjesto toga počiniš Vaisnava avajna i Guru avajna (neposlušnost i aparadha), nikada nećeš biti u stanju vršiti bhajanu." Ako je vjerodostojni guru angažiran u bhajani, potrudi se zadovoljiti njega, ne sebe. Ako to ne možeš učiniti, ne možeš vršiti bhajanu. Uvijek pokušaj shvatiti je li Sri Guru zadovoljan ili ne i uvijek pokušavaj slijediti njegovo uputstvo. Ako ne slijediš njegovo uputstvo, činiš nama-aparadhu.

Ne budite ljutiti čak i ako postoji razlog za ljutnju. Ako čovjek živi u mathi ali gaji mržnju prema drugima, njegovo prebivanje u mathi nema smisla. Ako hindi bhakte tvrde ili kažu: "Izbacit ćemo one bengalce; nisu ni trebali dolaziti. Zašto su oni ovdje?", ili ako tvrde ili kažu: "Zašto su ovdje ti stranci? Neka se vrate natrag u svoje države. Mi smo ovdje vladari svega", tada opet, nema potrebe da takvi ljudi žive u mathi. Kako bi Vaisnava bio kvalificiran, mora biti ponizan.

uttama hana vaisnava habe nirabhimana
jive sammana dibe jani' krsna'-adhisthana

Mada je Vaisnava najuzvišenija osoba, on ne osjeća ponos i odaje svima poštovanje, znajući da su svi prebivalište Krishne." (Antya 20.25)

Čovjek bi trebao biti ponizniji od travke. Čovjek ne bi trebao misliti: "Znam mnogo i nitko ne zna toliko mnogo poput mene." Budite oslobođeni lažnog ega, odavajte poštovanje drugima i ne tražite poštovanje za sebe.

Poštujte sva živa bića; ako vas netko vrijeđa, ne vraćajte mu; ako vas netko tuče, ne osvećujte se. Srila Haridasa Thakura je bio bičevan na 22 trgova, ali je bio trpeljiv. Samo osobe poput njega mogu vršiti bhajanu. Bez tih osobina, ne možete vršiti bhajanu; zato odbacite lažni ego i odbacite razmišljanje: "Ja sam vrlo kvalificiran i jak". Budite poput Srila Haridasa Thakure i Sri Prahlada Maharaje. Ne tražite ništa. Ako netko da nešto bez traženja, to je u redu - ali ne uznemiravajte druge radi vlastitog materijalnog uzdržavanja. Muškarci ne bi smjeli tražiti od žena da im kuhaju, a žene ne bi smjele tražiti od muškaraca da njima kuhaju. Ne bismo smjeli tražiti osobu suprotnog spola: "Volim tvoje kuhanje; možeš li molim te skuhati mi nešto?" Takvo ponašanje je vrlo loše za svakog sadhaku. Uvijek moramo pjevati sveto ime i nikada ne zahtijevati više no što već dobivamo.

U svom obrazloženju na taj stih u Caitanya-caritamriti, Srila Bhaktivinoda Thakura je napisao: "Odbacite lažni ego i želju za svjetovnim poštovanjem. Ako se simptomi bhajane ne povećavaju već umjesto toga lažni ego, ljutnja i pohlepa, biti ćete kažnjeni". Gurudev nije oštećen ako se loše ponašate; ali oštećeni ste vi. Na tom planu ne krzmajte. Osposobite se kako biste vršili bhajanu na taj način. Morate naučiti te principe od početka. Srila Bhaktivinoda Thakura je rekao da morate razmišljati na način "Ja nisam kvalificiran". Ako se smatrate vrlo sposobnim i s takvim lažnim egom pjevate harinamu, nikada nećete dosegnuti Krishna premu. Odbacite lažni ego i budite tolerantni: ne zahtijevajte prestiž i odavajte poštovanje drugima u skladu s njihovim stupnjem predanosti. Oni koji žive u mathi moraju naučiti taj princip; u suprotnome osuđeni su na međusobne razmirice i na razmirice s drugima. Neće biti u stanju pjevati sveto ime 24 sati dnevno.

Svjetovne želje i lažni ego su prepreke u bhajani međutim ako se te anarthe sruše, možete vršiti bhajanu. Ako slijedite tako iznutra i izvana, možete vršiti bhajanu i postupno može doći do Krishna preme. Slijedite uputstvo vjerodostojnog gurua. Ne želite li da vas kontrolira nekontrolirani um, odbacite društvo bilo koga tko vas želi uključiti u svjetovni razgovor; odbacite njihovo društvo zauvijek. U društvu takvih ljudi otići ćete u pakao.

Bog vam je udijelio to tijelo, ljudski oblik, nakon milijuna i milijuna rođenja - ono je stvoreno da se vrši bhajana - ne zapustite ga.

Savjetnik urednica: Sripad Brajanatha dasa
Daktilograf: Vimala dasi
Urednice: Syamarani dasi and Premavati dasi


 
  

ODUŠEVLJENJE  SRI NARADE MUNIJA

(predavanje na temu knjige "Brihat-bhagavatamrta" Srila Sanatana Gosvamija
održano u Mathuri, Indija - 14. kolovoza 2003.)





Slijedi prvo iz serije predavanja koje je održao parama-pujyapada Srila Bhaktivedanta Narayana Gosvami Maharaja na 10. poglavlje knjige Sri Brhat-bhagavatamrta. Ta predavanja ponekada je držao u Mathuri a ponekad u Vrindavani. Srila Maharaja je govorio na hindskom jeziku uz simultani prijevod (za koje koji imaju slušalice) Rupa Kisora prabhua, te uz povremeni prijevod pujyapada Madhava Maharaje.

Sri Pariksit Maharaja opisao je majci da Srila Narada Gosvami želi svijetu razotkriti najvećeg primatelja milosti Gospodina Krishne. Narada Muni je išao od Gospodina Indre do Gospodina Brahme; od Gospodina Brahme do Pandava. Od Pandava je čuo da nisu pravi primatelji Krišnine milosti - zapravo su nesretnici. Pandave su mu rekli da je pravi primatelj milosti Gospodina Krišne - Sri Uddhava. Kad je Rsi Narada to čuo, poludio je od oduševljenja tako da je jednostavno zapjevao: "Jaya Uddhava, Jaya Uddhava," zaboravivši čak zasvirati svoju vinu. Otrčao je u grad Dvarakapuri koji je prepun velikih ulica, jezera, glavnih puteva i bulevara. Dvarakapuri je usred Indijskog oceana i teško mu je prići. Obične osobe nisu u mogućnosti ući u grad ali Sri Narada Muni, zaluđen od preme, prišao je gradu i ušao u zapanjujuće raskošnu kuću Srimati Rukmini devi. 

Narada Muni nije mogao ostati ni na jednom mjestu više od nekoliko trenutaka zbog kletve Prajapati Dakse, ali njegova velika želja za darsanom Gospodina Krišne raskinula je kletvu i ušao je u palaču da Ga vidi. 

Kako je došlo do kletve: Prajapati Daksa je stručnjak Veda. Provodio je mnoge strogosti po uputstvu Gospodina Brahme, kako bi krenuo u stvaranje potomstva. Imao je mnogo sinova koje je uputio na provođenje strogosti kako bi stvoriti još potomstva. Velikom srećom sreli su Sri Narada Munija koji im je svratio pažnju na bhakti kao nešto najvažnije; materijalno postojanje je nevažno. Slušavši Sri Naradajija, bhakti je ušao u njihova srca i nikada se više nisu vratili kući. Umjesto povratka kući, uzeli su sannyasu i vršili bhajanu.   Nitko ne zna kuda su otišli - možda u Vrindavanu. Daksa se na to strašno naljutio i naredio Sri Narada Muniju da više nikada ne daje takva uputstva. Napravio je mnogo drugih sinova koji su također otišli vršiti strogosti. Rsi Narada Muni je i njih "zarazio" i, primivši od njega uputstva u bhakti-tattvu, nisu se kući nikada vratili. Tada je Prajapati Daksa postao toliko ljut da je prokleo Narada Munija da nikada više ne ostane na jednom mjestu dulje od nekoliko sekundi - tek toliko koliko je potrebno da se pomuze jedna krava. Rekao je Naradajiju: "Na tebe sam bacio ovu kletvu jer posvuda dijeliš uputstva koja uništavaju obiteljski život i odnose u kući".

Prihvativši kletvu kao blagoslov, Sri Narada Muni je vrlo zadovoljan pomislio: "Super, sad mogu ići posvuda i propovijedati o uputama i zabavama Gospodina".

Kad želi imati daršan Gospodina Krišne, on ode u Dvarakapuri koji je transcendentalna dhama (prebivalište), što znači da je zaštićen osobno od Sri Krišne i nije pod utjecajem neke svjetovne kletve. 

Tom se prigodom Narada Munio izgubio u premi. Bio je jako ekstatičan u želji da vidi Krišnu, tako da su ga noge same odvele u Rukmininu palaču. Svih osam znakova ekstaze mogli su se vidjeti u njegovu ponašanju i na njegovu tijelu (asta-sattvika-vikara) kao što su padanje i valjanje na zemlji. Na putu do palače glasno bi zaplakao kao da je očajan, ponekada bi zaplesao a ponekada bio u kirtani. Ponekada se ježio a ponekada bi svih osam simptoma bilo vidljivo u isto vrijeme. Mada se činilo da je poludio, to nije bilo obično ludilo već je bio pod utjecajem suddha-sattve (stupanj čiste dobrote ili transcendentalni osjećaj). Mada je zaboravio na sve o svom vlastitom tijelu, nije zaboravio put do sobe Gospodina Krišne. U svom obrazloženju Srila Sanatana Gosvami tvrdi da bhakta može zaboraviti sve na ovome svijetu, ali nikada ne zaboravlja bhakti put. Mada je običnom, neučenom čovjeku izgledao kao neki ludi bhakta, on je najuzvišenija osoba i nikada ne čini ništa loše.

Ponekada vidimo da gopije ili uzvišeni Vaišnave padaju na zemlju u nesvijest, međutim njihova nesvjestica nije poput naše, munija ili drugih vrsti tzv. sadhua. Kad muniji ulaze u samadhi, zaboravljaju sve - ovaj svijet i sebe. Međutim, kad gopije ili Vaišnave odlaze u samadhi, intenzivno se sjećaju imena, oblika, osobina i zabava Bhagavana Sri Krišne. Kaništha-adhikari to ne razumije jer smatra da kad osoba ide u samadhi, kao da je pod utjecajem doktorovog anestetika - u potpunoj nesvjestici. Ali nije to tako. Kad Vaišnave idu u samadhi, nikada ne zaboravljaju Krišnine zabave.

Obrativši se svojoj majci, Parikšit Maharaja je rekao: Majko, slušaj sad vrlo pažljivo. Molim te kontroliraj se i budi postojana, jer namjeravam pričati o osjećaju odvojenosti. Govorit ću i o Vraja-premi. Pokušaj ne pasti u nesvijest; poslušaj ovo vrlo pažljivo.

Prilazeći sobi Srimati Rukmini devi, Rsi Narada je ugledao iznenađujući prizor: na pragu te sjede sjedili su mnogi pratitelji Krišne, uključivši Uddhavu, Srimati Devaki, Rohini maiyu, Rukmini, Satyabhamu i Padmavati. Bilo je prije podne oko 10 sati, a Krišna Bhagavan je još uvijek spavao u Svojoj sobi. Iz poštovanja prema Krišni, svi su se skupili pri pragu sobe. Svi su bili uzbuđeni a pogotovo Uddhava koji je mislio da je Krišni nešto loše - bolest ili neka nesreća, jer je spavao tako kasno. Kad je Narada Muni vidio to, nije ništa rekao jer je znao da reći nešto tada ne bi bilo umjesno. 

Srila Sanatana Gosvami opisao je Padmavati (suprugu Ugrasene i majka Kamse) kao bhagavat-priti-harini (ona koja krade čovjekovu težnju za služenjem Sri Krišne). U mladosti je bila nevjerojatno lijepa. Jednoga jutra ovdje u Mathuri, pošla je u šetnju u svoj vrt. Ugledao ju je demon Drumila, privučen njome. Upropastio je njenu čednost i iz te je veze rođen Kamsa. Tako Kamsa nije pravi sin Ugrasene već sin demona Drumile i zato je on bio demon, uvijek protiv Gospodina Krišne, Pandava i svih Krišninih bhakta. 

Netko poput Padmavati ne razumije Krišnine zabave već ima vlastito, izvanjsko razumijevanje. S druge strane, netko poput Rohini maiye (majka Baladeve) može razumijeti istinsko značenje. Materijalistička osoba razmišlja: "Svi su poput mene", a kanistha-adhikari ne razumije ni ponašanje i govor Vaišnave visoka ranga niti zabave Krišne. Primjer kanisthe može se vidjeti na primjeru sa Srila Sukadeva Gosvamijem. Tren prije nego što je prišao obali rijeke gdje je Parikšit Maharaja sjedio, opkolile su ga mnoge žene s djecom i bacali grane i blato na njega, jer nisu mogle razumijeti njegovo uzvišeno stanje. Nasuprot tome, kad su ga Parikšit Maharaja i svi rsiji i muniji okupljeni na obali rijeke ugledali, ustali su i odali veliko poštovanje shvaćajući da je došao maha-bhagavata. Ne smijemo srljati sa zaključcima da razumijemo Vaišnave ili da razumijemo Sri Gurudevu. To nije dobro.

Za vrijeme svog putovanja i pri dolasku u Dvaraku, Narada Muni je bio zadubljen u sjećanje na Uddhavu, na to kako je mnogo služio Gospodina Krišnu. Naradaji nije obična osoba. On je prošao stupnjeve preme, snehe, rage i anurage. Ti stupnjevi su prisutni u njemu samo do određene mjere. Unatoč tome, razmišljao je: "Ja sam najniži. Sri Uddhava je veliki. On je pravi primatelj milosti Gospodina Krišne."

Parikšit Maharaja je nastavio pričati majci. Opisivao je Naradine suze koje su vlažile tijela svih koji su sjedili do njega. Ugledavši njegovo stanje, svi su se u Rukmininoj sobi iznenadili i odali mu poštovanje. Netko među njima oprao mu je lice vodom pokušajući ga umiriti kako ne bi uznemiravao Krišnin san. Ježio se, glas mu je pukao. Rsi Narada im je rekao: "Ne mogu se umiriti samo tako, vodom. Želite li uistinu spasiti moj život, molim vas dajte mi daršan maha-bhagavata Uddhave, ili stavite prašinu s njegovih stopala na moju glavu. Samo tako moj um će se umiriti i duša biti mirna."

Sri Uddhava ga je sam upitao: "Narado, što ti se dogodilo? Koji je uzrok ovom prividnom ludilu u tebi?"
Rsi Narada je odgovorio: "Uddhavo, ti svi istinski primatelj Krišnine milosti."

Na taj je način Sri Parikšit Maharaja nastavio pričati svojoj majci: "Sjećajući se Uddhavinog služenja Krišne, u želji da služi poput Uddhave, suze su tekle iz Naradinih očiju. Ovo je simptom istinskog Vašinave. Ako netko napravi samo malo sužbe Sri Guruu, Vaišnavama i Krišni Bhagavanu, istinski Vaišnava smatrat će da je napravljena velika služba i bit će u zanosu. Mada su gopije najviše od svih, kad vide paunove, smatraju da oni rade mnogo službe i kažu: "Samo pogledajte koliko ljubavi imaju prema Krišni. Kad Ga vide, zapanjeni su poput velikih sadhua".

Gopije su milijune puta uzvišenije od Pulinda-kanya (djevojaka-starosjedilaca koje žive u šumama Vraje). Unatoč toga, zahvaljujući njihovoj premi, gopije smatraju da te djevojke vole Krišnu i više od njih samih. One jadikuju: "Ugledavši otiske Krišninih stopala u rano rosno jutro, te Pulinda djevojke stavljaju kunkumu s Njegovih lotosovih stopala na svoja tijela. Mi ne možemo služiti poput njih."

Narada je smatrao da od svih bhakta koje je do tada sreo, nitko nije primio toliko milosti od Krišne kao Uddhava. Kako bismo postigli cilj naših života, moramo dostići bhakti poput Narade Munija, za što moramo unijeti mnogo truda. Ako se nalazimo na stupnju anisthita-bhakti (nepostojano predano služenje), moramo unijeti mnogo truda kako bismo dostigli stupanj nistha-bhakti (postojanost). Ako smo na stupnju nistha, moramo unijeti mnogo truda kako bismo dostigli stupanj ruci (ukus za bhajanu).

Anisthita-bhakti ima mnoge simptome. Npr: čovjek može ovako razmišljati: "Trebam li postati brahmacari ili trebam li postati sannyasi - ili možda trebam li se oženiti? Srila Vyasadeva se oženio i što je u tome loše? Pandave su se također oženili, dakle ako se ja oženim mogu postati poput njih i vršiti bhajanu. S druge strane, Narada se nije nikada oženio i toliko mnogo učitelja iz naše guru-varge nikada se nije oženilo - dakle što trebam ja uraditi? Što da radim? Trebam li živjeti u mathi? Trebam li uzeti dikšu? Ili trebam li ostati kod kuće i vršiti bhajanu s majkom, ocem i braćom?"

Želimo li biti kao Narada Muni, moramo ga slijediti. Ne razmišljajte: "Pandave su se oženili, dakle i ja se mogu oženiti i dostići bhakti poput ". Ne smijemo tako razmišljati. 

Kad je bio Gandarva, na Sri Naradu je Gospodin Brahma bacio kletvu da postane sudra , sin sluškinje. Nikada nije prestao vršiti bhajanu, nikada se nije oženio, nije ga privukla nijedna dama. Trebamo ga pokušati sijediti i tada dolazi nada za postizanjem te vrste predanosti koju on posjeduje. 



Pod utjecajem izvanjske energije Gospodina Višnua, Prajapati Daksa začeo je 10.000 sinova u maternici svoje supruge Pancajani. Ti sinovi, jednaka karaktera i mentaliteta, poznati su kao Haryašvase. Otac im je naredio da stvaraju sve više stanovništva i Haryašvase su otišli na zapad gdje rijeka Sindhu (Ind) ulazi u Arapsko more. U to vrijeme tamo se nalazilo sveto jezero Narayana-saras gdje su živjele mnoge svete osobe. Haryašvasi su počeli vršiti svoje strogosti, pokore i meditacije, koje su znak najuzvišenijeg odvojenog reda života. Unatoč tome, kad je Srila Narada Muni vidio dječake kako vrše te uzorite strogosti samo radi materijalnog stvaranja, smatrao je kako bi bilo bolje osloboditi ih tih težnji. Narada Muni je objasnio dječacima koji je njihov krajnji smisao života i preporučio im da ne budu obični karmiji kako bi imali djecu. Tako su svi sinovi Dakse, prosvijećeni, otišli i nikada se više nisu vraćali. 

Prajapati Daksa, vrlo tužan zbog gubitka svojih sinova, začeo je još tisuću sinova u maternici supruge Pancajani i naredio im da povećaju potomstvo. I ti sinovi Savalašvase uključili su se u obožavanje Gospodina Višnua kako bi začeli djecu, ali ih je Narada Muni uvjerio da postanu isposnici i nemaju djece. Dva puta neuspješan u pokušaju da poveća stanovništvo, Prajapati Daksa se strašno naljutio na Narada Munija i prokleo ga: neka ubuduće ne ostane ni na jednom mjestu. Budući je Narada Muni u potpunosti časna i trpeljiva osoba, prihvatio je Daksinu kletvu.  Srimad Bhagavatam, 6.5. (A. C. Bhaktivedanta Swami Srila Prabhupada)



Narada Muni je nastavio: 'Budući sam pozvan na slavlje i ja sam došao. U društvu žena, počeo sam pjevati slave polubogova. Zbog toga su me prajapatiji, veliki polubogovi zaduženi za posove u svemiru, prokleli slijedećim riječima: 'Budući si napravio uvredu, smjesta postani sudra, osoba bez ljepote." (A. C. Bhaktivedanta Swami Srila Prabhupada, Srimad Bhagavatam 7.15.72)


Savjetnik urednika: Pujyapada Madhava Maharaja i Sripad Brajanath dasa
Prijevod s hindskog: Rupa Kisora dasa i Pujyapada Madhava Maharaja
Transript: Bhadra dasi
Prijepis: Kanta dasi
Urednici: Bhadra dasi and Syamarani dasi