Make your own free website on Tripod.com
HARE KRISHNA
.
Yugala Kishora logo

  
 

 
 

B.R. Shridhara Maharaja Njegova Božanska Milost  
Om Vishnupada Paramahamsa Parivrajakacarya  
Varya Sarva Shastra  
Siddhanta Vit Ashtottara Sata Shri Shrimad  
 
Shrila Bhakti Rakshaka Shridhara Deva Gosvami Maharaja
  
             Naručite knjige na hrvatskome jeziku!
  Shri guru i njegova milost
  Traganje s ljubavlju za izgubljenim slugom
 E-pošta!
             u pripremi: ZLATNI VULKAN BOŽANSKE LJUBAVI

 
            ŽIVOTOPIS
  
Njegova Božanska Milost Shrila Bhakti Rakshaka Shridhara Deva Gosvami pojavio se u ovome svijetu 1895. godine u mjestu Shripat Hapaniya, okrug Burdvan (nedaleko od Navadvipa), Zapadni Bengal, Indija. Sada je na tom mjestu sagrađen divni hram i ashram po imenu Shri Caitanya Sarasvati ashram.    

Duboko povučen božanskim životom i učenjima Shri Caitanye Mahaprabhua, upoznaje svog duhovnog učitelja u Gaudiya Mathu.  Nakon smrti roditelja i žene, godine 1926. uključuje se u misiju. Kada Shrila Shridhara Maharaja napušta kuću njegov gurudeva, Shrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami Prabhupada,  bio je obuzet radošću i citirao poznati stih iz Bhagavad-gite:    

                   yad yad acarati sresthas tad tad evetaro janah    
                    sa yat pramanam kurute lokas tad anuvartate    

“Sve što veliki čovjek čini obični ljudi slijede. Kakav god da primjer postavi svojim uzornim djelovanjem, cijeli ga svijet slijedi.”    
   
U listopadu 1930. godine, u izvornom Ulta Danga Gaudiya Mathu, Shrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami zaređuje ga u red odricanja dodjeljujući mu tridanda-sannyasa titulu, Shrimad Bhakti Rakshaka Shridhara, što znači slavni zaštitnik posvećene predanosti; zbog njegova izvanrednog poznavanja svetih spisa i prirodno dubokog uvida u njih.    
    
Shrila Shridhara Maharaja putovao je po cijeloj Indiji i bez teškoća propovjedao na bengalskom, hindskom, sanskritu i engleskom jeziku. Privlačna se slatkoća i rječitost jedinstvenog obilježja posebno provlači kroz njegovo izražavanje na engleskom jeziku.    
    
Pred sam odlazak s ovog svijeta Shrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura htio je slušati Shri Rupa manjari-pada – svoju omiljenu pjesmu o najuzvišenijoj božanskoj službi, s usana Shrila Shridhara Maharaje. Nenaviknut tada voditi kirtane, oklijevao je pa je u međuvremenu drugi bhakta započeo pjesmu. Međutim, Shrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Maharaja nije bio zadovoljan i rekao je:  “Ne želim slušati melidioznost, ugodan zvuk.” Zatim je Shrila Shridhara Maharaja počeo pjevati. Ostali su mu bhakte potom rekli da mu je na taj način Prabhupada Bhaktisiddhanta dao pristup u rasa-seva odjel. Jasno je pokazao da je Shrila Shridhara Maharaja njegov glavni učenički nasljednik i predstavnik Shrila Rupe Gosvamija Prabhupade, koji je najistaknutiji apostol učenja Shri Caitanyadeve.    
    
Godine 1941. Shrila Shridhara Maharaja osniva Shri Caitanya Sarasvati Math u Shri Navadvip dhamu.    
    
Brat po Bogu Njegove Božanske Milosti Shrila Shridhara Maharaje, Njegova Božanska Milost Shri Shrila A.C. Bhaktivedanta Svami Maharaja Prabhupada je osoba koja je preplavila Zapad kulturološkim i duhovnim valom. Od 1965. do 1977.godine on je sam prenio izvorno učenje svjesnosti Krishne u općesvjetskom razmjeru. Imao je, osim druženja s ostalom braćom po Bogu, dugo i blisko druženje od vremena inicijacije pa nadalje sa svojim bliskim bratom po Bogu Shrila Shridhara Maharajom. Svojim je učenicima rekao: “Smatram Shrila Shridhara Maharaju svojim shiksha-guruom, što onda reći o dobrobiti koju vi možete imati njegovim društvom.”    

Shrila Shridhara Maharaja uvijek je hrabrio A. C. Bhaktivedanta Svami Prabhupadu u propovjedničkoj misiji. Savjetovao ga je također da kupi zemljište u Mayapuru, gdje je sada izgrađen ISKCON-ov (International Society for Krishna Consciousness) Candrodaya hram. Stoga, kad se početkom svoje propovjedničke misije na Zapadu Bhaktivedanta Svami Prabhupada jako razbolio, pisao je svom bliskom slugi i učeniku Shrila Govinda Maharaji. Pismo je pisano na bengalskom jeziku i u sažetku glasi: “U odvojenosti od Shrila Prabhupade (Shrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami Prabhupade) uzeo sam k srcu naredbe Shrila Shridhara Maharaje. Sada sam u Americi. Mogu umrijeti svakog trenutka, a volio bih da to bude u Vrindabani. Međutim, mogu ostati ovdje umrijeti propovjedajući. Stoga, molim te, traži savjet Shrila Shridhara Maharaje što trebam činiti. Trebam li napustiti Zapad i vratiti se u Indiju ili ne. Odgovor je slijedio: “Svami Maharaja je uvijek u Vrindabani. Zapad je njegova prabhu-datta-desa (od gurua dana zemlja, njegovo područje). Gdje god napusti svijet – to je također Vrindavana. Stoga, može ostati tamo i nastaviti svoju slavnu djelatnost.”    
    
Prije negoli je napustio ovaj svijet, Shrila Bhaktivedanta Svami Maharaja Prabhupada rekao je svojim učenicima i sljedbenicima da prihvate poduke Shrila Shridhara Maharaje ili dragoga prijatelja Bhakti Vaibhava Puri Maharaje u svezi s bilo kojom temom iz svetih spisa ili po pitanju hramskog života. Kasnije su tisuće hodočasnika iz cijeloga svijeta dolazili posjetiti Shrila Shridhara Maharaju kad je on već imao više od osamdeset godina.    
    
Njegova Božanska Milost Bhakti Rakshaka Shrila Shridhara Deva Gosvami Maharaja napustio je ovaj svijet u svojoj devedeset i trećoj godini, 12. kolovoza 1988. godine u Nadvadvip dhami, Indija. 

  
             PISANA DJELA
 
 
Sri Sri Prapanna Jivanamritam (na sanskritu)  
Search for Sri Krishna  
Sri Guru and His Grace  
The Golden Volcano of Divine Love  
Loving Search for the Lost Servant  
The Hidden Treasure of the Sweet Absolute (komentar na Bhagavad-gitu)
  
                         


 
 
  SHRI GURU I NJEGOVA MILOST
                     (Shri Guru and His Grace)
 
 
  
Sadržaj knjige čitatelju daje uvid u pravilno duhovno vodstvo; što je istinski duhovni učitelj, odnosno guru te kako ga prepoznati. Kako raspoznati skretanje s puta osobe na duhovnom putu, koja još nije dostigla duhovno savršenstvo a ipak je duhovni vodič. Kako se zaštiti od napovoljnog utjecaja takvog društva te kakav stav zauzeti u tom slučaju tako da bismo mogli imati nadahnuće za daljnji napredak. Ovo je izlaganje, jednog od najeminentnijih predstavnika izvornog učenja vedske kulture poduprto svetim spisima i zaključcima velikih učitelja iz povijesti vaishnavske tradicije.  

Na kraju se daje uvid u ono što je krajnje duhovno postignuće bhakti yoge - Gaudiya vaishnavizma.

S engleskoga preveo:  
Vladimir Rundeka,  
Gaudiya vaišnava društvo,  
Pula, 1999.  

208 stranica,  
15 c/b i 3 ilustracije u boji.  

Cijena: 60,00 kuna

  
 
  
                                          ODLOMCI IZ KNJIGE 
 
 
 JESAM LI OVO TIJELO?

Ja nisam ovo fizičko tijelo. Moje se tjelesno poistovjećivanje treba zaustaviti ako sam previše odan tjelesnoj guru parampari.  “Tko sam ja? Jesam li ja ovo materijalno tijelo?” Ako sam duhovan, tada bih u duhovnoj sferi trebao gledati duhovnim očima i tko god dođe pred mene slijediti ako on istinski slijedi put Mahaprabhua.     

Kad su se Pandave povukli na Himalaje, Yudishthira Maharaja je išao na čelu. Nitko nije vjerovao da će oni pasti. Arjuna nije mogao vjerovati da su njegova braća pala. Ali čak i nakon što je Arjuna pao, pas je išao dalje slijedeći Maharaja Yudhishthiru. Vidimo da je mnogo ljudi posustalo na putu prema duhovnom cilju, ali ipak trebamo pokušati dostići cilj. Ići ću uz pomoć bilo koga tko pođe sa mnom.     

Neki mogu biti isključeni; čak i madhyama-adhikari guru može ponekad biti isključen kada skrene s puta. To nije sretna okolnost, ali može se čak dogoditi da moj guru koji ide ispred, vodeći me, posustane. Tada, sa svježom energijom prizivajući pomoć Gospodina, trebam nastaviti. Čak se i takva katastrofa može pojaviti na našem putovanju. Međutim, ne smijemo biti zastrašeni. Ponekad sami, a ponekad u društvu, trebamo ići dalje.     

Najprije mora postojati sukriti, sakupljena zasluga i zatim shraddha, vjera koja nas vodi. Kvaliteta vjere mora se ispitati. Shraddha, vjera, općeniti je naziv, ali se shraddha može rasvrstati na različite grupe. Visoki oblik vjere bit će naša karta na putu povratka Bogu. Ponekad možemo imati suputnike, a ponekad ćemo ići sami. Što s time? Mi ne možemo nego ići k cilju jer ćemo imati milost mnogo naopaženih gurua.     
 
 

NEOPAŽENI GURUI
 
Postoje također i drugi koji djeluju i njihov ideal će me nadahnjivati, iako fizički neću vidjeti nijednog pratioca ili sljedbenika. Nadahnuće neopaženih gurua bit će naša hrana. Ona će nas nadahnuti za daljnje putovanje. I naša će iskrena žudnja za Istinom biti naš pravi vodič. To je guru parampara.    

Tko je guru? Je li guru tijelo? Ili je guru vairagi, odricatelj? Ili je guru samo izvanjskim, formalnim izgledom, licemjer koji pokazuje lik sadhua, a iznutra čini nešto drugo? Tko je guru? Jedino osoba koja će me s posvećenom predanošću voditi isljučivo Krishni i Mahaprabhuu. On je moj guru, što god on bio.    

Mahaprabhu je rekao Ramananda Rayi: “Ramananda zašto se ti ustručavaš? Misliš li da sam Ja sannyasi a ti grihasta? Uvijek oklijevaš odgovoriti na Moja pitanja. Misliš li da ti ne priliči davati savjete sannyasi brahmani? Ne oklijevaj. Ti znaš Krishnu najbolje. Daj mi Krishnu, budi hrabar.” Na takav je način Mahaprabhu hrabrio Ramanandu. “Milošću Krishne imaš taj kapital. Daj mi ga. Ti si pravi kapitalist. Došao sam propovijedati svijetu da si ti najbogatiji kapitalist duhovnog svijeta. Taj se kapital mora upotrijebiti za dobro javnosti. Nemoj oklijevati. Nemoj se ustručavati. Istupi.”    

Ramananda reče: “Da, to je Tvoj kapital. Ti si ga uložio u mene i danas si ga došao povući. To je Tvoj ulog. Ja shvaćam, stvaraš pritisak i siliš me da bi ga izvadio. U redu. Ja sam samo instrument kojeg Ti upotrebljavaš. Što god želiš da Ti kažem, spreman sam reći.” Na taj je način Ramananda nastavio.  Ali je li Ramananda član sampradaye? Mi tako mnogo dugujemo Ramanandi Rayi, a on nije u guru parampari. Ipak, on predstavlja više od mnogih gurua koji su u guru parampari.    

Shrimati Radharani nije u guru parampari. Trebamo li je zanemariti? Najprije mora postojati guru, zatim se postavlja pitanje parampara. Najvažnije pitanje glasi: tko je guru? Onda se može naći lanac kojim oni silaze.    
 
 

DRAGULJ NA DLANU
 
Tko je acarya? Onaj tko zna kako odati dužno poštovanje svom acaryi. Baladeva Vidyabhusana je u jednom od svojih komentara objasnio kako su i Rupa i Sanatana Gosvami pokazali Govindu svijetu. On kaže da ako netko ima dragulj u ruci, može ga pokazati na razne načine, držeći ga različito. Rupa i Sanatana postupali su na različit način s draguljem po imenu Govinda, kojeg uvijek služi Vrhovna Božica sreće. Oboje su pokazali svijetu bit, Govindu, upravo poput dragulja na svojim dlanovima.    

Dakle ne samo u najvišem cilju života, već u svemu, naše znanje ovisi o više izvora. Mi uglavnom učimo s jednog mjesta, a to je provjereno i potvrđeno iz mnogih izvora; tada to postaje pravilno znanje. U nyaya sastri, zakoniku logike, spomenuto je šest procesa za postizanje znanja:    

          - vishaya , teza    
          - samshaya, antiteza,   
          - purva-paksha, unakrsno ispitivanje,    
          - mimamsa, sinteza,    
          - siddhanta, zaključak    
          - samgatih, provjera iz različitih izvora. 
Nakon ovih šest stupnjeva, u ovome svijetu nešto se može pojaviti u ime Istine. Svako znanje pretpostavlja savjetovanje iz različitih izvora, iako ono glavno možemo dobiti iz jednog izvora. U početku se raspitujemo o Istini, ne iz jednog, već iz mnogo izvora. Zatim se usredotočimo na raspitivanje iz jednog posebnog, višeg izvora.    

Naša prva veza s Istinom dolazi od tu i tamo, u malim količinama. Postoje:   

      - ajnata-sukriti, nesvjesne pobožne djelatnosti,   
      - jnata-sukriti, pobožne djelatnosti obavljene u znanju,    
      - shraddha, vjera,    
      - sadhu sanga, društvo sa svecima.  
Na taj način tragamo za Shri Krishnom. Raspitujemo se posvuda. Mnogi nam sveci pomažu do izvjesnog stupnja. Na kraju idemo onom duhovnom učitelju u kojem nalazimo najveću mogućnost učenja Istine i tamo se predajemo.    

Budući da je prihvatila duhovnog učitelja, osoba će ustanoviti da njezin guru ima mnogo učenika te će od njih također učiti. Duhovni učitelj će joj preporučiti neke knjige, reći će: "Čitaj Bhagavad-gitu i Shrimad-Bhagavatam.”  To također pomaže u stjecanju mnogih gurua – preko knjiga, otkrivamo mnoštvo bilježaka i navoda od brojnih gurua.    
  
 

SVI SU GURUI
 
Svi oni imaju svoj doprinos i na kraju moramo shvatiti da trebamo ući u zemlju gurua. Svakoga tko mi daje podstrek da tragam za Krishnom, služim Krishnu, trebam poštovati kao gurua. Oni će mi svi pomoći da stignem središtu. To i jest najsretniji položaj: vidjeti svakoga posvuda kao gurua, vidjeti da nitko nije naš sluga i nitko nije ravnodušan prema nama. To je naša najveća sreća: dostići tu najvišu duhovnu okolinu gdje je svatko naš guru. Ovdje je svatko naš sluga; čak i naš otac i majka. Mi želimo izvući nešto iz svakoga u ovom svijetu iskorištavanja. Odricanjem pak sve odbacujemo; to je pust položaj. Ako želimo ući u zemlju vječne nade, tada moramo naučiti vidjeti da svi jesu naši gurui, a mi da smo sluge.    

To što su svi gurui znači da su svi naši dobronamjerni zaštitnici. Na toj razini, od svuda trebamo usvojiti pomoć. Njihov će blagoslov i njihova milost doći od svuda. Oni su dobročinitelji, svi su zaštitnici, svi nas vode prema najvišem dostignuću naše sreće. Tome nema nikakvoga prigovora.    

No, ipak postoji gradacija, baš kao što i u samom postojanju Boga postoji gradacija:   Vasudeva, Vishnu, Narayana, Dvarakesha, Mathuresha, Svayam Bhagavan Krishna  – postoji mnogo razina. Gradacija je uvijek prisutna, sukladno s našim unutarnjim stanjem. Dakle, ne trebamo se plašiti.    

Naravno, postoji vrijeme kad smo okruženi nepovoljnom okolinom, kada je društvo pravog sveca velika rijetkost. Upozoreni smo da se ne miješamo s mayavadijima, buddhistima, shankaristima, naga babama i mnogim drugim grupama takozvanih sadhua, da ne trčimo amo-tamo samo da bismo našli gurua i dobili neki savjet. Da bismo bili spašeni od takvih nepovoljnih uvjeta, da bismo bili zaštićeni, upozoreni smo: “Ne pokušavaj vidjeti gurua svagdje.” Međutim, na određenom stupnju, kad već imamo ukus za pravu istinu, dovedeni smo do razine gdje je svatko naš guru i pomaže nam da napredujemo prema našem odredištu.    

To je upozorenje dragocjeno u početku jer ima tako mnogo varalica koji nas žele upropastiti. Posebno se na tom stupnju moramo isključivo usredotočiti na našega gurua, da nam pomogne nastaviti prema cilju, izbjegavajući buddhiste, mayavadije, ateiste i sve oni koji nose crvenu odjeću u ime sadhua.    

U svakoj sampradayi ili religijskoj tradiciji, upotrebljava se taj trik: “Slušaj jedino tu. Prioni uz riječ svoga gurua, savjet svoga gurua. Nemoj se miješati među ove i one grupe, trčati posvuda da bi dobio savjet. Mnogi su učitelji neprijatelji vašega gurua. Oni ne propovijedaju pravu istinu.” To je upozorenje potrebno na određenom stupnju. “Ne pokušavaj vidjeti gurua posvuda, zato što u ovom svijetu mnogo ljudi u odjeći sadhua idu naprijed sa svojom nižom kampanjom.” Na tom nam stupnju treba upozorenje. 

  
  
 
TRAGANJE S LJUBAVLJU 
ZA IZGUBLJENIM SLUGOM
 
(Loving Search for the Lost Servant)
 
 
    Knjiga "Traganje s  ljubavlju za izgubljenim slugom" sastavljena je od prikupljenih intimnih razgovora Njegove Božanske Milosti Shrila Shridhara Deve Gosvamija koji su se odvijali u prekrasnom Shri Caitanya Sarasvat Mathu, smještenom na obalama Gangesa u Navadvipa Dhamu, Indiji.        

    Pojava ove knjige na engleskom jeziku bila je 14. ožujka 1987. godine na božanski dan pojave Shri Caitanye Mahaprabhua.      
     

    S engleskoga preveo:   
    Vladimir Rundeka,     
    Gaudiya vaišnava društvo,      
    Pula, 1999.     
    208 stranica,      
    10 c/b i 16 ilustracija u boji.  

    Cijena: 80,00 kuna

 
 ODLOMCI IZ KNJIGE
 
 
karmibhyah parito hareh priyataya
vyaktim yayur jnaninas 
tebhyo jnana-vimukta-bhakti-paramah
premaika-nisthas tatah
tebhyas tah pasu-pala-pankaja-drsas
tabhyo 'pi sa radhika
prestha tadvad iyam tadiya-sarasi
tam nasrayet kah krti
(Shri Upadesamrta, 10) 
 
U ovom svijetu postoje oni koji reguliraju svoju sklonost za izrabljivanjem prema pravilima svetih spisa i time traže postupno uzdizanje prema duhovnom području. Međutim, njih nadilazi onaj mudar čovjek koji je odbacio sklonost vladanja drugima i pokušava uroniti duboko u područje svjesnosti. Ali, daleko viši od njih su čisti bhakte koji su postigli božansku ljubav i oslobođeni su od bilo kojih svjetovnih ambicija i od znanja, ali ne putem znanja. Dobili su ulaz u zemlju posvećenja i tamo su spontano uključeni u Gospodinovoj službi ljubavi. Međutim, među svim bhaktama, gopije su najviše, jer su napustile sve, uključujući i svoje porodice i svete spise Veda i našle potpuno utočište lotosovih stopala Krishne, prihvaćajući Ga kao svoju jedinu zaštitu. Ali, među svim gopijama, vrhunska je Shrimati Radharani. Zato je Krishna ostavio društvo milijuna gopija za vrijeme rasa plesa da bi tražio Nju Samu. Ona je tako draga Shri Krishni da je jezero u kojem se Ona kupa Njegovo najomiljenije mjesto. Tko osim luđaka ne bi težio da služi, pod zaštitom viših bhakta, u tom najuzvišenijem od svetih svetih mjesta?"       

                                 "ŽELIMO KRISHNU"  
 

Najskrovitija i najdublja čežnja svake žive duše jest čežnja za ljepotom, ljubavlju, nježnošću i skladom; ne za moći, znanjem ili bilo čim drugim. Njihov cilj je isti, a to je dijagnoza cijele kreacije u vremenu i prostoru. Međutim, rijetko koja duša dostigne tako jasan stupanj čežnje za stvarnošću koji joj omogućava shvaćanje ove biti. Malo se duša može naći u ovome svijetu koje su stvarno svjesne svoje najskrovitije i najdublje potrebe, koje spoznaju: "Želimo Krishnu! Želimo Vrindavanu!" Nije lako naći tako iskrene duše. To se navodi na mnogim mjestima u svetim sviima. (manusyanam sahasresu ... narayana parayana ... brahmanam sahasrebyo ...)   

Postoji samo jedan cilj - nisu potrebni mnogi - samo jedan, jedan želimo, jedan jedini, a to je odnos božanske ljubavi.   

Intelektualno razumijevanje svjesnosti Krishne - nije moguće. Baš kao što pčela ne može kušati med ližući staklenku izvana, osoba ne može ući u područje višeg Duha putem intelekta. Kao subjekti podređeni smo Vrhovnom Subjektu. Stoga, mora postojati seva, služba. Seva je najvažniji čimbenik. U Bhagavad-giti spominje se da su pranipata, pristup s poštovanjem, pariprasna, iskreno raspitivanje i seva, stav služenja, nužni za ulazak u područje božanske ljubavi. Krishna će biti zadovoljan samo službom i sići će. Samo ćemo tada biti sposobni raumjeti prirodu više razine. To je vedsko znanje.  
 

                                  HRAM OPSJEDNUT DUHOVIMA  

Postoji lijepa priča koja dočarava taj smisao. Kad je naš duhovni učitelj Shrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura bio dječak, sa svojim je ocem, Bhaktivinoda Thakurom, otišao posjetiti sveto mjesto Kulinagramu, koje se nalazi u okrugu Hooghly blizu Calcutte. Kulinagrama je selo gdje su uzvišeni bhakta Haridasa Thakura kao i drugi poznati vaishnave nekoć živjeli. Bio je to dom četiriju pokoljenja bhakta.   

Otišli su posjetiti to staro sveto mjesto i baš u predrađu Kulinagrame, pri ulasku u selo, prošli su pokraj starog hrama. Najednom je iz hrama izišao čovjek i ponizno ih zamolio: "Molim vas provedite noć ovdje. Ujutro ćete moći ući u selo i imati darshan svih svetih mjesta." Bhaktivinoda Thakura i naš guru maharaja, koji je u to vrijeme bio dječak, zanoćili su u toj kući - hramu.   

Tek što je pala noć, dok su počivali, Bhaktivinoda je Thakura doživio nešto neobično. Ustanovio je da uokolo, iz različitih smjerova, padaju komadi opeke. Pomislio je: "Kako se to događa i zašto?" Tko bi bacao ovako velike komade cigle?" Tada se u njemu pojavila slutnja da tu možda žive duhovi, uznemirujući to mjesto i stvarajući buku. Počeo je glavno izgovarati Hare Krishna maha-mantru. Nakon izvjesnog vremena, ometanja su nestala i Bhaktivinoda Thakura i Shrila Bhaktisiddhanta mirno su proveli ostatak noći.   

Ujutro uđoše u selo i počeše obilaziti različita sveta mjesta. Nakon nekog vremena, primijetio ih je jedan od mjesne gospode i obratio im se: "Ušli ste u naše selo rano jutros. Odakle dolazite? I gdje ste proveli noć?" Bhaktivinoda Thakura je objasnio: "Odsjeli smo u hramu, upravo ondje izvan sela". Jedan od njih reče: "Oh, kako ste mogli biti tamo? Tamo živi mnogo duhova te bacaju kamenje i cigle na bilo koga tko noću prođe kraj tog mjesta. Kako ste mogli ostati tamo?" Tada Bhaktivinoda Thakura reče: "Da, u pravu ste. Međutim, kada sam to uočio, počeo sam glasno izgovarati Hare Krishna maha-mantru i potom je problem nestao." Čovjek iz sela nakon toga upitao je Bhaktivinodu: "Tko ste vi i odakle ste?"   

Tada su saznali da je on Bhaktivinoda Thakura. Već su čuli o njemu, a neki od njih pročitali su i njegove knjige. Zaželjeli su im dobrodošlicu i pokazali sva sveta mjesta koja još nisu vidjeli.   

U datom trenutku oni rekoše Bhaktivinoda Thakuri: "Gospodin koji je još nekoć bio svećenik toga hrama nakon smrti pretvorio se u duha. Od tada smo redovito svjedoci uznemiravanja koja izaziva taj duh. Zašto je on postao duh? Kao svećenik hrama, običavao je redovito izgovarati sveto ime Krishne. Svjedoci smo te činjenice; svi smo ga čuli. Zašto se pretvorio u duha? Ne možemo to razumjeti! Molimo vas, objasnite nam."   
  
  

NEISKRENI ZVUK

Bhaktivinoda im je Thakura rekao da je svećenik vjerojatno samo ponavljao slogove imena, nama-aksara. Ono što je on izgovarao bio je samo mayik zvuk, tjelesni, površan zvuk. Zvuk nije imao duhovnu bit; život Imena bio je odsutan kad Ga je on izgovarao. To je bila nama-aparadha, uvredljivo mantranje. Bhaktivinoda Thakura ih je upitao: "Kakva je on bio osoba?" Oni rekoše: "Nije bio dobar čovjek, počinio je mnogo grešnih djela, to znamo. Međutim, ne možemo nijekati činjenicu da je običavao mantrati Gospodinovo ime gotovo uvijek. Kako je mogao postati duh?"   

Bhaktivinoda Thakura objasnio je da fizički zvuk imena nije pravo Ime. Svećenik je vrijeđao Sveto Ime (nama-aparadha), a ishod toga jest da je postao duh. Oni upitaše: "Kako on može biti oslobođen toga bijedlog položaja?" Bhaktivinoda reče: "Ako sretne vjerodostojnog sadhua koji ima izvornu povezanost s Krishnom, ako sluša s njegovih usana pravo Ime, ili pravilno objašnjenje Bhagavad-gite ili Shrimad-Bhagavatama, tada može biti oslobođen stanja duha. U svetim je spisima navedeno da je to jedini način kojim se možemo osloboditi mreže u koju na szapliće materijalna priroda." Nakon tog razgovora Bhaktivinoda Thakura i Bhaktisiddhanta Sarasvati napustili su Kulinagramu.   

Od tada nadalje u hramu Kulinagrame prestale su sve smetnje koje je uzrokovao duh. Seljani su bili začuđeni. Jedan je od njih rekao: "mora biti da je svećenik koji je postao duh oslobođen tog stanja nakon što je čuo sveto Ime koje je izgovarao Bhaktivinoda Thakura. Kad su smetnje počele, Bhaktivinod aje glasno izgovarao Ime i postupno, slušajući sveto ime Krishne s njegovih svetih usana, ta opsjednuta duša postala je oslobođena stanja duha."   

Nakon toga, mnogo je ljudi putovalo kako bi vidjeli Bhaktivinoda Thakuru. Oni bi mu rekli: "mi smo uvjereni da ste vi veliki vaishnava - nakon slušanja svetog imena Krishne s vaših usana, duh je bio oslobođen." Ta je priča objavljena u novinama, a Shrila Bhaktisiddhanta Prabhupada je prepričavao taj doživljaj iz vlastita iskustva s Bhaktivinoda Thakurom.   

Smisao je u tome da obični, vanjski zvuk Imena nije stvarno Ime. Ono što je najvažnije jest duhovna spoznaja u pozadini Imena - to je stvarno Ime. Inače i kazetofon može izgovarati sveto ime Krishne. Čak i papiga može izgovoriti ime - ali sam zvuk, fizički zvuk nije i sam sadržaj. U pozadini mora postojati duhovna istina, koja je svjesna. To više znanje iznad je znanja ove svjetovne razine. 

  

 .                                                                      naručite knjige! E-pošta!
 
 
Yugala Kishora logo