Make your own free website on Tripod.com
HARE KRISHNA
 


 
  

 

 

 Na ovoj web stranici:

Što je Shrimad-Bhagavatam

Kome je namijenjen Shrimad-Bhagavatam

Usporedba Gita i Shrimad-Bhagavatama
(članak Shrila BV Narayana Maharaje)

 
  

 


 A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada


Naručite  Shrimad-Bhagavatam na hrvatskome jeziku



 
 
 
  

uttama-sloka-caritam
cakara bhagavan rsih
nihsreyasaya lokasya
dhanyam svasty-ayanam mahat
(Shrimad-Bhagavatam, 1.3.40.)

Ovaj Shrimad-Bhagavatam književna je inkarnacija Boga a napisao ga je Shrila Vyasadeva, inkarnacija Boga. Namijenjen je krajnjem dobru ljudi, uspješan je u svemu, pun blaženstva i sve-savršen. 

 Da bismo shvatili duhovne teme, upute iz Bhagavad-gite služe kao osnovni temelj znanja.
Na tom temelju nalazi se 12 katova (pjevanja) Shrimad-Bhagavatama. Početak svega je u Bhagavad-giti i nikada je ne bismo smjeli zanemariti.

(Shrila BV Narayana Maharaja, "Nektar Govinda-lile)

Transcedentalne teme o djelovanju Gospodina Shri Krishne u Shrimad-Bhagavatamu počinju završetkom borbe na Kurukshetri, gdje je Sam Gospodin pričao o Sebi u Bhagavad-giti. 

Zbog toga su oboje, Bhagavad-gita i Shrimad-Bhagavatam transcendentalne teme o Gospodinu Krishni. 


 
Događaji oko Gospodina Krishne zbivaju se iz potrebe za zaštitom drugorođenih civiliziranih ljudi, krava i polubogova i svi su ti događaji transcendentalni (nisu svjetovni). Ljudsko je biće željno slušati dobre priče i iz tog razloga postoje mnoge knjige, časopisi i novine na tržištu - da bi zadovoljili zanimanje duše koja je na razvijenom nivou. Ali zadovoljstvo pri takvoj književnosti, nakon prvog čitanja, postaje bezbojno i ljude više ne zanima ponovo čitanje. Uistinu, novine pročitamo za manje od sata i bacimo ih nezainteresirano kao obično smeće u kantu. Slučaj je jednak i sa svom ostalom svjetovnom književnošću. Ali, ljepota transcendentalne književnosti poput  Shrila Prabhupada drži predavanje iz Shrimad-Bhagavatama
Bhagavad-gite i Shrimad-Bhagavatama je u tome što nikada ne stari. U svijetu ih čitaju civilizirani ljudi zadnjih pet tisuća godina i nikada ne stare. 

(iz predavanja Shrila Prabhupade, Calcutta, listopada 1971).

om namo bhagavate vasudevaya
janmady asya yato 'nvayad itaras carthesv abhijnah svarat
tene brahma hrda ya adi-kavaye muhyanti yat surayah
tejo-vari-mrdam yatha vinimayo yatra tri-sargo 'mrsa
dhamna svena sada nirasta kuhakam satyam param dhimahi
(Shrimad-Bhagavatam, 1.1.1.)

O moj Gospodine, Shri Krishno, sine Vasudeve, o sveprisutna Vrhovna Božanska Osobo, klanjam se sa poštovanjem Tebi. Meditiram na Gospodina Krishnu jer je On Apsolutna Istina i prvi uzrok svih uzroka stvaranja, održavanja i uništenja materijalnih svemira. On je neposredno i posredno svjestan svih manifestacija i On je neovisan jer ne postoji drugi uzrok van Njega. On je prvi usadio vedsko znanje u srce Brahmajiju, prvom živom stvorenju.


  

U nižim stupnjevima ljudske civilizacije uvijek je prisutno natjecanje u gospodarenju materijalne prirode ili, drugim riječima, neprestana borba za uživanjem. Vodeći se za takvom svjesnošću, čovjek se okreće religiji. U toj namjeri vrši pobožna djela ili sudjeluje u religijskim ritualima da bi dobio nešto materijalno. Kada bi se takve materijalne želje mogle ispuniti na neki drugi način, tzv. religija bila bi zanemarena. Takvo je stanje današnjeg modernog doba. Čovjek se bori zbog ekonomije tako da nije zainteresiran za religiju. Crkve, đamije i hramovi praktično su prazni. Ljudi se više zanimaju za tvornice, prodavaonice i kina nego za religijska mjesta koja su njegovali njihovi preci.

To također pokazuje da su ljudi religiozni samo da bi postigli nešto materijalno. Često je čovjek nemoćan u želji da uživa, tako da traži spas u stapanju sa Vrhovnim Gospodinom. Naposljetku, sva ta stanja samo su različiti oblici čulnog uživanja.

Shrimad-Bhagavatam transcendentalan je prema djelovanju za uživanjem. On je čista transcendentalna književnost koju razumiju samo iskreni vjernici Gospodina.




Shrimad-Bhagavatam je osobno tumačenje Vedanta-sutre Shri Vyasadeve. Napisao ga je u zrelosti svog duhovnog života zahvaljujući Naradinoj milosti. Shri Vyasadeva je inkarnacija Narayane, Vrhovne Božanske Osobe. On je autor sve vedske književnosti, pa ipak on nam savjetuje čitanje Shrimad-Bhagavatama prije drugih. 

Shrimad-Bhagavatam je krema vedskog znanja. Vede se uspoređuju sa drvećem želja jer ispunjavaju sve stvari koje su poznate čovjeku.


 
 
 
tavaiva caranambhojam
sreyas-kama nirasisah
visrjyobhayatah sangam
munayah samupasate

Neokaljani vjernici odnosno velike svete osobe koje žude za dostizanjem najvišeg životnog cilja i koji su u potpunosti oslobođeni svih materijalnih želja za čulnim uživanjem, neprestano su zaposleni transcendentalno služeći Tvoja lotosova stopala.

Shrimad Bhagavatam, Pjevanje 8, poglavlje 12. tekst 6:

Čovjek je u materijalnom svijetu kada pomisli: "Ja sam ovo tijelo i sve vezano za moje tijelo je moje." Ato grha-ksetra-sutapta-vittair janasya moho 'yam aham mameti. Ovo je simptom materijalnog života. U materijalnom shvaćanju života, čovjek misli: "Ovo je moja kuća, ovo je moja zemlja, ovo je mora porodica, ovo je moja država" itd. Ali, oni koji su munayah, svete osobe koje slijede stope Narade Munija, jednostavno se zaposle transcendentalnom službom Gospodina s ljubavi bez osobne želje za čulnim uživanjem. Anyabhilasita-sunyam jnana-karmady-anavrtam. Ili u ovom ili u slijedećem životu, jedini je cilj takvih svetih osoba služiti Vrhovnu Božansku Osobu. 

Na taj su način također apsolutni jer nemaju drugih želja. Pošto su oslobođeni dvostranosti materijalne želje, nazivaju se sreyas-kamah. Drugim riječima, ne zanima ih dharma (religioznost), artha (ekonomski razvoj) ili kama (čulno uživanje). Jedina njihova potreba je moksha, oslobođenje. Ta se moksha ne odnosi na postanak jednoga sa Vrhovnim poput Mayavadi filozofa. Caitanya Mahaprabhu objašnjava da prava moksha znači uzimanje utočišta lotosovih stopala Božanske Osobe. Gospodin jasno objašnjava ovu činjenicu u uputstvima Sarvabhauma Bhattacaryiji. Sarvabhauma Bhattacarya je želio ispraviti riječ mukti-pade u Shrimad Bhagavatamu, ali ga je Caitanya Mahaprabhu izvjestio da nema potrebe za mijenjanjem bilo koje riječi u Shrimad Bhagavatamu. Objasnio je da se mukti-pade odnosi na lotosova stopala Vrhovne Božanske Osobe, Vishnua, koji nudi mukti i iz toga se razloga naziva Mukundom. Neokaljani vjernik nije zainteresiran za materijalne stvari. Ne zanimaju ga religioznost, ekonomski razvoj ili čulno uživanje. Zanima ga samo služenje lotosovih stopala Gospodina.

Gospodin Krishna je opisan u Desetom poglavlju Shrimad-Bhagavatama, a prvih devet poglavlja posebno su namijenjeni pročišćenju srca i razumijevanju pravog Krishne kakav je opisan u Bhagavad-giti. Oni koji koriste priče iz Krishnine rasa-lile (intimne priče sa gopijama) kao teme iz običnih ljubavnih priča, ne znaju pravu Krishna tattvataha. Ali i oni, mada iz neznanja, slušajući o zabavama Krishne, postaju pročišćeni. Ako slušaju iz vjerodostojnog izvora, rezultat će biti param pratilabhya - uzvišenje na transcendentalni nivo služenja, a rezultat će biti hrid-roga-kamam apahinoti (gubitak veze sa požudom). Slušanjem o rasa-lili, osoba se uzdiže na nivo transcendentalne službe i bolest požude u srcu (materijalna bolest), potpuno će nestati. Vrlo brzo, bit će u mogućnosti iskorijeniti požudne želje iz srca... Dakle, ako čovjek sluša iz vjerodostojnog izvora, rezultat će biti odlazak na transcendentalni nivo ljubavnog služenja Krishne.
(Iz Srimad-Bhagavatama Shrila Prabhupade, 3.5.7)

USPOREDBA GITE I SHRIMAD-BHAGAVATAMA

(Članak Shrila BV Narayana Maharaje u Bhagavad-Patriku,
časopisu na hindskom jeziku)

 
Vede, Upanishade, Purane, Ramayana Valmikija, Mahabharata i ostale shastre koje su vezane uz njih originalni su, vjerodostojni spisi indijske književnosti. Među njima, Vede su pramane (izvori znanja; dokazi), apaurusheya (nadljudski) i svatahsiddha (očiti sami po sebi) koji proizlaze iz disanja Bhagavana.

Štoviše, Shrimad Bhagavad-gita koja je uključena u Mahabharati proizlazi iz lotosovih usti Krishne, najvažnija je upanishada cijele vedske književnosti. Upanishade su osnova Veda, tako da se nazivaju Vedantom (zaključak Veda). Sam Bhagavan Shri Krishna ujedinio je osnove iz svih upanishada i, kao da je točio ocean u malu posudu, izgovorio je Gitopanishadu. Tamo čovjek može naći rješenje za sve probleme čovječanstva koji se odnose na sve ljude, sva vremena i sva mjesta. Sam Bhagavan Shri Krishna Caitanya Mahaprabhu rekao je da je osnova svih uputa u Bhagavad-giti - "sarva-dharman parityajya" - izvanjska, jer uputa za potpunom predajom (sharanagati) nije po sebi bhakti, već put koji prilazi bhakti. Prolaskom kroz ta vrata, čovjek postupno prolazi i kroz sadhana-bhakti, bhava-bhakti, prema-bhakti i tada slijede stupnjevi: bhava i mahabhava, konačno dostičući najviše intimno boravište.

Na taj način, Shrimad Bhagavad-gita smatra se osnovnom knjigom transcendentalne, čiste bhakti. Shrimad-Bhagavatam je također i osnova drveta želja svih vedskih spisa, najzreliji i najslađi plod koji se sastoji samo od nektarske rase koja isključuje koru, košticu ili druge nepotrebne dijelove. Gita je osnova jednog dijela Veda - upanishada, ali Shrimad-Bhagavatam je osnova svih spisa, Veda, upanishada, Purana, Ramayane, Mahabharate itd.

 Kada je Dvaipayana Vedavyasa podijelio Vedu na četiri dijelova i komponirao Vedanta-sutru, Mahabharatu i druge purane, nije bio potpuno zadovoljan. Slijedeći uputstvo svog gurudeve Shri Narada Goswamija, ušao je u trans (samadhi) i primio Shrimad-Bhagavatam u svom srcu. Tek je tada bio potpuno zadovoljan. Iz tog se razloga Shrimad-Bhagavatam u svijetu transcendentalista cijeni kao knjiga najvišeg stupnja obrazovanja.

U Giti jasno su rastumačeni: nestabilna priroda svijeta, loše posljedice vezanosti za objekte čula, karma, akarma, vikarma, nishkama-karma, bhagavat-arpita kama, karma prema bhagavat-priti, atma-tattva, maya-tattva, svarupa-shakti-tattva, paramatma-tattva i bhagavat-tattva.

Jedina svrha Gita otkrivanjem tih tattva (istina) je davanje uputstva za potpunom predajom (sharanagati) lotosovih stopalima Shri Krishne Bhagavana. Kroz taj sharanagati Krishna oslobođa čovjeka sveg grijeha. Taj je Krishna izvor brahmana i paramatme, krajnja para-tattva. Upravo gdje Gita završava, Shrimad-Bhagavatam počinje. Shri Nandanandana Krishna iz Vraje more je nektarskih rasa a također i onaj koji ih sve uživa.
Možemo ga kontrolirati samo čistom ljubavlju. U Shrimad-Bhagavatamu posebno je rečeno da su vraja-gopije utjelovljenje Shri Krishnine hladini-shakti. Njihova ljubav prema Krishni je posebna tema u Shrimad-Bhagavatamu.  Krishnu možemo pobijediti samo premom - ničim više - "na paraye 'ham niravadya sanyuja". Iz tog razloga, srce Vyasadeve moglo je biti potpuno zadovoljno tek nakon komponiranja Shrimad-Bhagavatama.

Gita je nektarski vani koji proizlazi iz Krishninih usti, ali Shrimad-Bhagavatam sa svojih 12 udova samo je tijelo (svarupa) Vrajendranandane - "tamala varna suhrtavatare". Gita je smišljenja kao knjiga ispunjena tattva-jnanom, dok se Shrimad-Bhagavatam naziva knjigom ispunjenom transcendentalnih rasa. U Giti Krishna se proglašava najvišom para-tattvom kroz svoj stih "mattah parataram nanyat kimcid asti". U Shrimad-Bhagavatamu, pak, Shri Krishna se proglašava ne samo kao najvišom tattvom kroz stih "krsnastu bhagavan svayam", već također i kao Shri Vigraha, utjelovljenje svih transcendentalnih rasa kroz stih "mallanmasani nrnam".

Oni koji slijede uputstva iz Gite mogu zadovoljiti Shri Krishnu kroz svoju sharanagati, ali Ga ne mogu kontrolirati. Vjernici Vraje Ga, pak, mogu pobijediti s lakoćom. Kroz stih "na paraye 'ham niravadya samyujam" Sam Shri Krishna kaže da je vježno zaslužan gopijama.

Kada Shri Krishna pokazuje Svoj svemirski oblik, Arjuna je uplašen i sklopljenim rukama počinje molitvu: "O moj Gospodine, stvoritelju, održavatelju i uništavatelju svemira. Od sada više Te nikada ne nazivom sakhom, prijateljem. Molim Te, oprosti mi moje uvrede." Na drugoj strani, u Shrimad-Bhagavatamu Vrajendranandana Shri Krishna pokazuje Svojoj majci cijeli svemir u Svojim ustima. Unatoč tome, Yashoda maiya nije nimalo bila uzbuđena ovom virata-aisvaryom, obiljem svemira. Smatrala je da je ono rezultat neke magične moći ili čin zločestih duhova, ali Ga nikada nije smatrala Vrhovnom Božanskom Osobom. Ovaj stav čiste ljubavi moguć je na posebnom stupnju.

Arjuna iz Gite i druge osobe smatraju Krishnu kao vrhovnu tattvu, ali ne mogu se nositi s Njim kao sa prijateljem, sinom ili ljubavnikom dok Ga smatraju utjelovljenjem svih aisvarya i madhurya. Opisano je u Shrimad-Bhagavatamu kako se pratioci u Vraji s ljubavlju odnose sa Shri Krishnom, smatrajući ga svojim prijateljem, sinom ili ljubavnikom, upravo kao u svjetovnim odnosima.

 U Giti Krishnu vide svi vjernici, dok u Shrimad-Bhagavatamu Sam Krishna postaje onaj koji traži, trčeći za Svojim premi-bhaktama. Yashoda maiya Ga veže s lakoćom konopcima preme. Njegovi sakhe (prijatelji) Ga pobjeđuju u igri. On čak pokušava umirivati Svoje najdraže gopije ponovo i ponovo kada se naljute. Shri Krishna žudi za milošću vraja-vasija - "aho bhagyam aho bhagyam nanda-gopa-vrajokasam".

Iz toga je razloga Shri Caitanya Mahaprabhu, nakon velikog razmišljanja, objavio uputstva iz Veda kao "iho bahya" ("ovo je vječno").
 
 
 

Pišite!